Sacuvani podatci govore da su u davna vremena , cak prije 30 – 40 .000 godina ljudi znali spravljati razne napitke koji su u sebi sadržavali alkohol . Pili su ih zbog njegovog stimulativnog dejstva na mozak i ponašanje.
Rijec alkoholizam prvi put je upotrijebio švedski lijecnik Magnus Hus . U eri industrijske revolucije radnicka klasa , nosilac te revolucije , vremenom postaje žrtva i zarobljenik alkohola . Alkoholizam je težak socialno – medicinski problem u nasoj zemlji . Alkoholnim picima nazivaju se svi posebno spravljeni napitci ciji su osnovni sastojci voda i etanol.Osim etanola ti može biti i mala koncentracija druge vrste alkohola a on se zove metanol.
Konzumacijom alkohola organizam propada osim toga što je vec stekao naviku da sadrži u sebi odredenu koncentraciju . Takode postoje i razlicite vrste alkoholicara što znaci da se može napraviti klasifikacija izmedu ljudi koji konzumiraju alkohol prema nacinu njegovog uzimanja . Povod ili razlog opijanja alkoholom je takode razlicit pa i ovdje postoje odredene kategorije ljudi .
Zato što su mnogi mislili da je možda alkohol lijek , drugi su pak vjerovali da h stimulira, trece nešto drugo , medutim svi su došli doi jedne zajednicke tocke koja se može nazvati '' Nezavidan položaj'' . Do ovog stanja ih je dovela zabluda o nacinu djelovanja alkohola na njihov organizam . Tako osbe koje uzimaju alkohol duže vremena osjecaju osim fizickih poremecaja takode i psihicke poremecaje što ih dovodi u još veci ocaj , a na drugoj strani je i ta njihova zabluda o alkoholu koja je cesto u narodu recena '' Alkohol lijeci sve rane '' , i ponovno s njom nastavljaju put koji može biti latentan . Statistike pokazuju da je broj alkoholicara žena u velikom porastu u odnosu na prije 2-3 decenije .
Kao složen sociomedicinski problem s brojnim uzrocnim cinbenicima alkoholizam zahtjeva multidimenzionalni pristup u lijecenju i to u okviru organiziranog sistema lijecenja uskladenog sa odgovarajucim uvjetima u kojima je bolest i nastala . Dokazano je da se alkoholizam uspješno lijeci u oko 70% slucajeva. Za uspješno lijecenje osnovno je postici apstinenciju od alkohola , a zatim postepeno ostvariti potpunu rehabilitaciju koja ce završiti sa trajnom apstinencijom .

U svijetu i kod nas sve se više radi na reorganizaciji zdravstvene i socijalne zaštite u smislu prebacivanja dijela djelatnosti u okviru primarne zdravstvene zastite izvan bolnickih ustanova , što podrazumjeva koncept samopomoci i samozaštite po principu dobrovoljnosti , a trebalo bi obuhvatiti razne dugotrajne , kronicne bolesti , medu kojima i alkoholizam . Kliubovi lijecenih alkoholicara dio su ovog nastojanja .

ALKOHOL KROZ POVJEST

Alkoholna pica se piju kad god se ljudi sastanu da izmjene misli , da se zabave i provesele ili da ublaže tugu .
Smatra se da su ljudi poznavali alkoholna pica još prije 30 – 40. 000 godina .
Neka stocarska plemena Azije pravili su alkoholna pica od kobiljeg mlijeka koje su ostavljeli da prevri .Medovinu su pravili Grci i Rimljani . U Indiji i Africi još u davna vremena vino se pravilo od palme . Vinova loza je iz svoje postojbine , južno od Kaspijskog Jezera preko Male Azije prenesena u Grcku , a odatle po citavom svijetu . Neki narodi , medu kojima Rimljani i Grci imali su i svoga Boga Vina . Opcenito , stari narodi su vjerovali da su alkoholna pica pšroizvodi bogova ili od boga data , te da im mogu pomoci u borbi s nepoznatim silama , nedacama i bolestima.

Hipokrat , jedan od najznacajnijih lijecnika , starih Grka , zagovarao je ljekovito djelovanje vina . Medutim on je pisao '' Pijanstvo je umišljeno , samovoljno izazivanje ludila ''.

Sve do 8. stoljeca , kada su arapski lijecnici otkrili destilaciju i dobiveni destilat nazvali
'' al- kohol '' alkoholna pica dobijala su se prorodnom fermentacijom , vrenjem mlijeka , voca i pojedinih žitarica. Cisti alkohol je proizveden 600 godina poslije kada je 1400 god benegditanac Bazilus Valentinus destilacijom dobio cisti alkohol i nazvao ga '' spiritus vini '' , i kasnije dobio široku primjenu u medicini . Važno je spomenuti i to da povijest bilježi mnoge slucajeve bitaka dobijenih zahvaljujuci tome što je protivnicka vojska bila pod utjecajem alkohola. Dok u povjesti pomorstva upotreba alkohola ima posebno mjesto , razloga za to je bilo više. Tako npr. zbog ustajale i nedrave vode , koja se cuvala u drvenim bacvama , cijele posade su stradavale od zaraznih bolesti , te su zato pili žestoka pica da bi sprijecili zaraze ili ublažili smetnje. Pilo se i zbog vremenskih nepogda , npr . hladnoce , iako je to bio suprotan efekat . Takoder se mislilo da alkohol lijeci ili sprijecava bolest pod imenom skorbut (nedostatak vitamina ''C'' ) i neke druge bolesti .
I naši narodi od davnina znaju za alkoholna pica. Vjeruje se da je rakija naše nacionalno alkoholno pice novijeg datuma i da se u širim razmjerama pocela proizvoditi tek onda kada je do tada rasprostranjena vinova loza stradala od uši filoksere .
Problem prekomjernog pijenja alkohola poznat je još u srednjem vijeku , pa da bi se on suzbio i tada su morali postojati zakoni za djela ucinjena u stanju pijanstva .
Industrijskom proizvodnjom alkoholizam se narocito proširio u rudarskim sredinama i buducim industrijskim centrima , zbog cega se krajem 19 i pocetkom 20 . stoljeca pocinju formirati trezvenjacka društva . U rudarskom naselju Vareš vec 1860 .g , dakle u tursko doba , osnovano je Društvo trizmeno , koje je neprekidno djelovalo 18 godina .

SVOJSTVA I VRSTE ALKOHOLA

Alkoholna pica su napitci ciji su osnovni sastojci voda i etanol ili etil – alkohol.
Etanol je bezbojna tecnost , lakša od vode , karakteristicnog mirisa i lako hlapljiva . Dobija se vrenjem šecera iz voca pomocu gljivice kvasca . Tako se dobijaju sva alkoholna pica namjenjena ljudskoj upotrebi . Otrovno dejstvo alkoholnih pica potice od koncentracije etilnog alkohola u njima.
U nekim alkoholnim picima prisutni su i drugi alkoholi kao sto je metanol ali u mnogo manjim koncentracijama
Metanol je vrlo otrovan alkohol .Zbog njegovog jednostavnog dobijanja i pristupacne cijene upotrebljavao se i za falsifikovanje alkoholnih pica . Pošto je otrovan važno je da alkoholna pica sadržavaju minimalnu koncentraciju metanola . U manjim kolicinama on izaziva slijepilo , a veca kolicina od 25 gr, je smrtonosna . Razlog za njegovu otrovnost leži u tome što se metanol u organizmu pri sagorjevanju pretvara u mravlju kiselinu koja razara vrlo osjetljive nervne stanice .
Ilegalni proizvodaci alkoholnih pica , da bi povecali zaradu , cesto dio obicnog alkohola zamjenjuju metanolom , bez obzira na to što je otrovan .

Otrovno dejstvo etanola , mnogo je slabije , pa se zbog toga naziva i '' Bezopasnim alkoholom '' . Svi alkoholi imaju hidroksilnu skupinu – OH , prema kojoj ih razlikujemo od ostalih spojeva .

Pet je osnovnih vrsta alkoholnih pica :

1. pivo
2. tzv. stona vina
3. koktelna ili desertna vina
4. likeri
5. destilirana ili žestoka pica

Alkoholna pica se dobijaju od razlicitih sirovina i raznim metodama i tehnikama spravljanja po cemu se i razlikuju . Procenat etanola zavisi od kolicine šecera u sirovinama , ali i od nacina spravljanja pica :

1. vrenjem
2. fermentacijom
3. destilacijom

Vrenjem se dobija pivo , fermentacijom vino , a destilaciojom žestoka alkoholna pica . Od svih alkoholnih pica pivo sadrži najmanji procenat alkohola .

Sljedeca tabela pokazuje kolicine etanola i metanola u najrasprostranjenijim alkoholnim picima.

Vrste Pica Etanol (u %) Metanol (u %)
Meka šljivovica 20-30 Oko 1
Ljuta šljivovica 30-50 Oko 1
Komovica 40-50 1,5-4
Industrijska rakija 25-30 ---
Jabukovaca 8-14 Do 4
Vino 10-22 Samo u vinu od hibridnog grožda
Pivo Od 3-8 ----
Konja, Vinjak 40-55 Oko 1
Rum 40-75 ----
Viski 35-60 i više ----
Džin 40-70 ---
Vodka 40-70 i više -----

DEFINICIJA ALKOHOLIZMA

Potrebno je razlikovati pijenje alkoholnih pica i prekomjerno pijenje . Mnogi ljudi piju a nisu alkoholicari . Neki ce se cijelog svog života zadržavati u okvirima tzv . društveno dozvoljene kolicine alkohola. Drugi ce medutim krenuti putem alkoholizma. Osnovni preduvjet puta u alkoholizam je dugotrajno , prekomjerno pijenje alkoholnih pica. Glavni cimbenici za nastajanje alkoholne bolesti su :

1. covjek
2. sredina
3. alkohol

Prvi korak u alkoholizam picinje ovisnošcu o alkoholu što se ispoljava subjektivnim osjecanjem svakog pojedinca da mu alkohol pruža zadovoljstvo i olakšanje . Zbog tog osjecaja pojacava se želja d se ponovo pije, cime se stice navika a time i ovisnost o alkoholu , tj. stanje u kojem se više ne može bez alkohola. Razvoj alkoholne bolesti pocinje raznim teškocama zdravstvene i socijane prirode . Alkoholizam je dugotrajna i veoma složena bolest . Tokom stvaranja navike na alkohol kod vecine ljudi javlja se i potreba za vecim kolicinama alkoholnog pica , a razvija se dobra ponošljivost tj. tolerancija organizma prema alkoholu. Mnogi se hvale svojim pijenjem u toj fazi , tvrdeci kako mogu popiti ,'' a nije im ništa '' . Dali ce netko postati alkoholicar ne može se predvidjeti . Iako su alkoholna pica covjeku poznata tisucama godina, a takode i njegove štetne posljedice , prekomjerno pijenje nije nikada bilo toliko rasprostranjeno kao danas što je uvjetovalo promjenu stava prema alkoholizmu : Alkoholizam nije mana ni porok , vec bolest sa odredenim uzrocima i posljedicama. Ovakav stav Svjetske zdravstvene organizacije prihvatila je vecina zemalja u svijetu . iz njega dalje proizilazi i promjena odnosa prema alkoholicarima .

Umjesto nekadašnjeg shvatanja da je alkoholicar propalica i odpadnik , danas se on smatra bolesnikom kojem je potrebna odgovarajuca zdravstvena i socijalna pomoc. Takav pristup problemu alkoholizma omogucava alkoholicaru uspješno lijecenje i povratak u zdrav i normalan život .

Promjena stava prema alkoholizmu od moralistckog gledanja do shvatanja da je to bolest uslijedila je kao rezultat dugotrajnogh proucavanja mnogobrojnih uzroka i posljedica alkoholizma .Zbog nepoznavanja problema alkoholizma i pogrešnog stava prema njemu , ali i opceg stanja znanstvenog , ekonomskog i društvenog razvitka, alkoholicar ranije ili nije uopce bio lijecen ili je sa zdravstvfenog aspekta tretiran kao duševni bolesnik .
Zato se danas smatra da je alkoholizam : sindrom zavisnosti od alkohola je stanje psihicko , a takode i fizicko kao posljedica uživanja alkohola koji karakterišu ponašanje i druge reakcije koje uvjek ukljucuju prinudu da se dožive njegovi psihicki efekti i kadkad da se izbjegnu osjecaji neugode. Kad alkohola nema tolerancija može , ali i ne mora postojati .
Do sada je postojalo više definicija o alkoholizmu , medutim ulazeci u srž ove bolesti spoznaje o njoj su se proširivale i to je dovelo do mnoštva definicija koje su se uvjek dopunjavale . Kao što nije lako odrediti kada prestaje granica društveno dozvoljene kolicine a kad pocinje put u alkoholizam , tako se ni definicijom alkoholizma ne mogu u potpunosti obuhvatiti svi njegovi aspekti .

UZROCI ALKOHOLIZMA

Razlozi zbog kojih ljudi pretjerano piju raznovrsni su i ne može se govoriti o jedinstvenim uzrocima nastajanja alkoholne bolesti .
Tri su osnovna cimbenika medu uzrocima alkoholne bolesti : covjek , sredina , alkohol.
Alkoholna bolest nastaje u medusobnoj ovisnosti tih cimbenika i niz drugih etioloških cimbenika . Razne teorije daju prioritet pojedinim od tih cimbenika .
Prema biološkim teorijama , alkoholicar nasljeduje specifican tip metabolizma , koji kasnije uzrokuje sekundarni alkoholizam .
Socijalne teorije zastupaju stav da su uzroci alkoholizma prije svega u osobi alkoholicara , a zatim u njegovoj sredini , dok psihološke teorije isticu psihološku uvjetovanost alkohoizma. Medutim nisu ovo sve teorije , ima ih jos , ali svaka sa svog aspekta zastupa odredeno mišljenuje o uzroku ove bolesti . Rana istraživanja alkoholizma polazila su od pretpostavke da je alkoholizam cak nasljedan , ali metabolicki poremecaj kao cimbenik nije dokazan .

Iako je prema našim iskustvima i iskustvima drugih centara alkoholizam kod osoba iz porodice alkoholicara gotovo sva puta cešci nego medu srodnicima nealkoholicara . S druge strane uoceno je da se ova bolest u porodici alkoholicara prenosi vaspitanjem , kao socijalna karakteristika, što znaci da se ne nasljeduje , nego se stice.

Obicaj traženja potpore u alkoholu i prividnoga , trenutacnog rasterecenja stvara tzv. '' Psihološku štaku '' na koju se osoba koja prekomjerno pije oslanja u životu , zanemarujuci stvarno riješavanje konflikata i problema. Zvog toga se alkoholu prilazi kao detektoru ljudske slabosti . Osoba koja u alkoholu traži olakšanje od životnih teškoca s vremenom stvara sve vece probleme i sve neodoljiviju potrebu za picem. Takva osoba u stvari , živi na 2 kolosjeka izmedu alkoholnog privida i stvarnih životnih situacija. Medutim , kad alkohol prestaje djelovati prestaje i pomoc one '' psihološke štake'' , a u organimu ostaje praznina i pustoš , ali i potreba da se sve ponovi . Poznato je da je svaki pojedinac kreator svoje životne sredine , ali i da socijalna i kulturna sredina uveliko uiticu na njeno formiranje. Pijenje alkoholnih pica u vecini sredina društveno je prihvacena pojava i oblik ponašanja . U neki sredinama pijenje ima široke razmjere , bilo kao simbolicno sretstvo komuniciranja u odredenim društvenim grupacijama , bilo kao obicajno pijenje vecine jedinki te grupacije. Poznato je da su neke profesije ugroženije alkoholizmom od drugih . (ugostiteljski radnici , radnici u poizvodnji alkoholnih pica , vinogradari, terenski radnici , rudari , profesionalni vozaci ) , mada alkoholizam nije poznat kao profesionalna bolest niti je zakonom izjednacen s drugim profesionalnim oboljenjima . Ucestalijoj pojavi alkoholizma kod nekih profesija pogoduju nepovoljni radni uvjeti, veca dostupnost alkohola , fizicko i psihicko iscrpljivanje radom , cesto izlaganje stresnim situacijama i sl.

U anketama o razlozima prekomjernog pijenja , sprovedenim medu radnicima , uobicajeni su odgovori ; '' Pijem zato što i drugi piju '' , '' Lakše se boriti sa alkoholom nego sa životnim poteškocama '' , '' Alkohol mi daje snagu'' .
Ispitivanjima Zavoda za alkoholizam i druge toksikomanije o razlozima prekomjernog pijenja došlo se do sljedecih podataka koji su prikazani na tablici br. 2.

Razlozi prekomjernog individualnog pijenja
Alternacija Apsolutni iznos Procenat Rang
Ima mnogo gostionica 40 2 IX
Do alkohola je lako doci (vocarski kraj) 274 16 III
Ljudi u mom kraju vole '' akšamluce'' 180 11 IV
Ne znaju kako da ispune slobodno vrijeme 288 17 II
U mom mjestu ljudi piju od pamtivjeka 171 10 V
Misle da je pijenje dokaz muškosti 137 8 VI
Nalaze utjehu u alkoholu jer slabo žive 118 6 VII
Iz objesti, jer imaju previše 318 19 I
Ne žele da budu '' Bijele vrane'' 49 3 VIII
Ne mogu da odgovorim 49 3 VIII

(Utjecaj sociopsiholoških cimbenika na prevenciju alkoholizma , Zavod za alkoholizam i druge toksikomanije , Sarajevo )

DJELOVANJE ALKOHOLA I NJEGOVE POSLJEDICE

Sagorjevanje alkohola u organizmu pocinje odmah poslije njegovog uzimanja , resorpcijom u ustima , želudcu , tankom i debelom crijevu. Etanol zbog male molekularne težine lako prolazi kroz sluznice i brzo se resorbuje . Alkohol prelazi u krv resorpcijom kroz sluznicu želudca a onda se sistemom vene porte prenosi do jetre gdje pocinje njegova razgradnja . Jedan dio se razgraduje u jetri a ostatak ulazi u krvotok i djeluje na sve tjelesne organe. Mali dio alkohola izlucuje se nepromjenjen plucima , izdahnutim zrakom ili mokracom preko bubrega.
Stepen pijanstva odreduje se izracunavanje koncentracije alkohola u krvi kao i u drugim tecnostima u organizmu. Na koncentraciju alkohola u krvi u utjecu sljedeci cimbenici:

- Kolicina popijenog pica
- Vrsta , jacina pica
- Ritam pijenja
- Dali je alkohol uzet prije jela i dr.

Alkohol prije svega djeluje na centralni nervni sustav covjeka ali ne stimulativno kako se obicno misli, vec depresivno . Posljedice pijenja su razlicita su razlicita stanja napetosti što se mjeri na razne nacine, najcešce koncentracijom alkohola u krvi , alkoholemijom izraženom u promilima. Kad alkoholemija iznosi 1.promil smatra se da u organizmu na svakih 1000 kapi cirkulira 1.kap alkohola .
Kod nas se pri ocjenjivanju stepena napitog stanja pretežno upotrebljavaju ove norme :

- Smanjena sposobnost upravljanja motornim vozilom od 0,5 -0,8 promila
- Pripito stanje 0,5 – 1,5
- Pijano stanje 1,5- 2,5
- Teško pijano stanje 2,5 – 3,5
- Teško otrovanje alkoholom 3,5 – 4,0
- Alkoholna koma 5,0
- Smrt zbog trovanja alkoholom 5,5

U zavisnosti od svih tih cimbenika , poslije uzimanja odredenih kolicina alkoholnih pica , nastaju razne faze i stepeni alkoholnog pijanstva . Alkoholicara vec po vanjskim simptomima nije teško prepoznati . To je osoba karakteristicnog izgleda , s modrom bojom lica , narocito na nosu i obrazima zbog proširenih malih vena (facies potatorum) . Ta boja na hladnoci postaje jos tamnija . Ima mutne oci , slabo jede i voli jake zacine i mirodije . Prilikom dugotrajnog pijenja prekomjernih kolicina alkohola nastajku smetnje u prometu vitamina , što se manifestuje avitaminoza , vec u pocetnom stadiju razvoja alkoholne bolesti . Alkohol mnogo toga odnese i '' sapere'' na putu kroz organizam a prije svega on je '' kradljivac '' vitamina . Za sagorjevanje šecera u organizmu neophodan je B1 , a alkohol '' krade '' baš taj vitamin . Deficit vitamina nije teško uociti jer alkoholicar zbog njihovog nedostatka oboicno ima izgled neuhranjene osobe .

Kronicni katar jednjaka veoma je cesta posljedica dugotrajnog uzimanja alkoholnih pica , a ispoljava se kao paljenje u usnoj šupljini , narocito u predjelu jednjaka , te kao žgaravica. Kod ljudi sklonih prekomjernom pijenju u velikom broju slucajeva nastaje rak jednjaka .

Takoder kronicni gastritis(upala želudca) veoma je cest kod alkoholicara. Oštecenja želudca ne nastaju samo direktnim djelovanjem alkohola na želudac , nego i kao posljedica oštecenja jetre i poremecaja metabolizma vitamina A i B . Ispitivanja pokazuju da kod žena želudac i jetra brže stradaju od alkohola nego kod muškaraca .

Smatra se da u prosjeku 7 od 10 alkoholicara ima '' natecenu '' jetru, kao posljedicu nedovoljne ishrane i toksicnog dejstva alkohola. Oko 90 % od ukupno uzetog alkohola razgradžuje se u jetri , zbog cega je jetra kod osoba koje prekomjerno pijupodložna raznim ošteceninjima , od kojih je najteže ciroza jetre . To je kronicna i neizljeciva bolest od koje pretežno obolijevaju alkoholicari. Tu se propale jetrene stanice zamjenjuju vezivnim tkivom koje se skvrcuje , i jetra postaje cvornata , a onda se smežurava i sve više gubi funkciju.

Osim navedenih organa stradaju i drugi kao sto je gušteraca , zatim kardiovaskularni sustav , koža .itd

Do sada je bilo govora samo o organskim poremecajima medutim njih prate i neurološki poremecaji . Tako atrofija mozga javlja se u oko 90 % slucajeva alkoholicara gdje dolazi do gubitka moždanih stanica a za posljedicu ima intelektualnu i moralno-eticko propadanje licnosti. Oštecenja su rijetko izazvana direktnim dejstvom alkohola na nervni sustav i u vecoj su mjeri posljedica poremecaja ishrane , narocito metabolizma šecera , proteina , masti, vitamina, (posebno grupe B), minetala itd. Zbog toga se javljaju razne neurološke bolesti alkoholicara medu kojima se isticu neke od njih . Osim atrofije mozga kao cestog poremecaja tu su i drugi . Npr. alkoholni polineuritis , (alkoholna upala živaca ) Ovo oboljenje se ubraja medu najcešce bolesti alkoholicara. Obicno zahvata periferne nerve udova, rijede moždane nerve , a razvija se polagano . Rani simptomi alkoholnog polineuritisa su bolovi sa grcevima i '' mravinjanjem ''u nogama i rukama .
Zatim alkoholna Ambliopija je jedno od cešcih oštecenja organa vida alkoholicara . Bolesnik se žali na slabljenje vida , na teškoce u razlikovanju crvene i zelene boje , a ocni preglem odkriva smanjenu oštrinu vida . Sva neurološka oboljenja rijetko se javljaju izolirano .
Do sada je bilo rijeci o ogranskim i neurološkim poremecajima medutim tu su i psihicki poremecaji. Najcešci psihicki poremecaj koji se gotovo svakodnevno ponavlja u alkoholicara je akutno pijano stanje ili akutna alkoholna intoksikacija , odnosno zatrovanje alkoholom . U alkoholnoj intoksikaciji alkohol najsnažnije djeluje na centralni nervni sustav . Njegov efekat je uvjek depresija , funkcija koja zapocinje sa najvišim psihickim funkcijama . U pocetnom stadiju preovladava euforicno raspoloženje i javlja se lažna hrabrost i lažno samopouzdanje . Takvo prividno stimulativno djelovanje i dobro raspolozenje i jesu najcešci motivi za pijenje . Drugi psihicki poremecaj je patološko pijano stanje . To je stanje patološke intoksikacije koje se manifestuje ekstremnim uzbudenjem , nekada sa ubilackim nastojanjima. Simptomi patološke alkoholne opijenosti nisu u svim slucajevima jednaki . Neke osobe u patološkom pijanom stanju toliko su agresivni da razbijaju sve oko sebe , lupaju , kidaju , demoliraju itd. U ovakvom stanju nije iskljuceno samopovredivanje , ranjavanje , pa cak i ubistvo nedužnih trenutno prisutnih osoba . Patološko pijano stanje traje obicno nekoliko minuta do nekoliko sati , izuzetno i nekoliko dana . Može se kod jedne osobe pojaviti više puta, zavisno od predispozicije i nepostojanja tolerancije centralnog nervog sustava na sasvim male doze alkohola . Sa sudskog stajališta znacajno je da se kriminogena djela, ako ih bude, mogu obrazložiti i pravdati samo pri prvoj pojavi patološkog pijanog stanja .

Delirijum tremens (alkoholno lusilo) je cesta psihoza kod alkoholicara. Javlja se kao posljedica toksicnog dejstva alkohola, obicno kod ljudi sklonih prekomjernom pijenju, odnosno ovisnih o alkoholu mada su zabilježeni i slucajevi tog poremecaja kod djece pa i kod novorodencadi. Bolesnik u takvom stanju ima crveno oteceno lice sa razrogacenim ocima i tremorom cijelog tijela , narocito ruku. Zbog vidnih , slušnih i opipnih halucinacija zastrašujuceg karaktera preživljava intenzivan strah , prividaju mu se male životinje , miševi , zmije, štakori ili vidi oko sebe cijele scene i prizore poput strašnih snova. Delirijum tremens traje od nekoliko sati do dvije sedmice , obicno od 2-5 dana. Završava se najcešce naglo tzv. Terminalnim snom iz kojeg se bolesnik budu iscrpljen ali bistar i miran . Postoji i niz drugih psihoza koje se javljaju konzumacijom alkohola npr. Korsakovljeva psihoza i dr.

Alkohol takoder negativno utjece na psihofizicko zdravlje mladih. Organizam mladih osoba je osjetljiviji od organizma starijih , pa je štetno djelovanje alkohola izraženije. Zato pijenje alkohola , a posebno prekomjerno ima složene posljedice na formiranje licnosti mlade osobe. U kriminološkim teorijama preovladavaju dva shvatanja o vezi kriminaliteta i alkohola : alkohol i kriminalitet i kriminogeni alkoholizam . Naime, iako postoji složena uzrocna veza izmedu alkohola i kriminaliteta , neutjece samo alkohol na pojavu kriminaliteta, vec i kriminalitet doprinosi širenju alkoholizma. Brojni podatci govore o alkoholu kao o kriminogenom cimbeniku . Pri tome se navode kao teži i društveno opasniji oni oblici kriminaliteta koji se planiraju u trijeznom stanju a izvršavaju pod utjecajem alkohola. Ispitivanja raznih autora takoder pokazuju da je alkohol glavni cimbenik kod agresivnog kriminalita: krvnih delikata, kleveta, uvreda , maltretiranja, silovanja i sl.
Važno je spomenuti da je alkohol bio uzrocnik mnogim nesrecama na putu još u vrijeme kada u fijakeri i kocije bili najbrže prevozno sredstvo. Tako su u Becu npr. u to vrijeme postojali propisi prema kojima je kocijašima bilo zabranjeno da upravljaju zapregom kada su pod dejstvom alkohola .
U današnjim uvjetima ''savremenog saobracaja'' alkohol predstavlja posebnu opasnost .

LIJECENJE I PREVENCIJA ALKOHOLIZMA

Shvatanje da alkoholizam nije bolest nego porok utjecalo je i na stavove u vezi s lijecenjem alkoholicara. Još donedavno , a ponegdje i danas alkoholicari su se lijecili dugotrajnom internacijom – zatvaranjem u psihijatrijske ustanove da ne bi pili i stvarali problemi svojoj okolini. Danas se alkoholizam lijeci savremenim metodama socioterapije i psihoterapije i u velikom broju slucajeva izlijecenje je potpuno. Za uspješno lijecenje alkoholizma neophodan je kontinuirani tretman alkoholicara tjekom odgovarajuceg perioda , kao i ucešce njegove porodice . Za uspješno lijecenje osnovno je postici apstinenciju od alkohola, a zatim postupnim terapijskim mjerama ostvariti potpunu rehabilitaciju i resocijalizaciju alkoholicara sa trajnom apstinencijom . Apstinencija je osnovni preduvjet uspješnog lijecenja alkoholizma. Ona je , medutim , za svakog alkoholicara i najteža.

Mali broj alkoholicara dolazi na lijecenje dobrovoljno , obicno idu pod pritiskom drugih, kad zbog svog ponašanja i nacina života pocnu uzrokovati poteškoce i neprilike u porodici, na radnom mjestu i u drušvu. Rano otkrivanje i prepoznavanje alkoholizma veoma je važno za njegovo uspješno lijecenje.
Alkoholizam se može lijeciti na više nacina: ambulantno, hospitalnim tretmanom (stacionarno) , u savjetovalištima, u tzv. dnevnim bolnicama, klubovima lijecenih alkoholicara. Lijecenje alkoholicara u savremenim uvjetima odvija se nekoliko faza i uz primjenu raznih metoda lijecenja.

Terapijski program savremenog lijecenja i rehabilitacije alkoholicara vrlo je kompleksan i provodi se metodama svrstanim u tri osnovne grupe:

1. Medikamentozna terapija
2. Psihoterapija
3. Socioterapija

U terapijskom postupku zastupljeni su somatski , psihološki , pedagoški, socijalni, rekreativni i profesionalni cimbenici . U rujnu 1967 godine u Psihijatrijskoj bolnici u Sarajevu otvoreno je specijalizirano odjeljenje za lijecenje alkoholicara koji je s vremenom prerastao u Centar za alkoholizam , sa Dnevnom bolnicom , Dispanzerom za alkoholicare i mnogobrojnim klubovima lijecenih alkoholicara širom B i H . Posthospitalnim pracenjem lijecenih alkoholicara došlo se do saznanja da su u lijecenju osim hospitalnig i dispanzerskog tretmana , potrebne i nove mjere, uz ukljucivanje niza cimbenika iz neposredne okolice. Uz promjenu stava prema prekomjernom pijenju lijecenje i rehabilitacija alkoholicara mora da se odvija u uvjetima šire društvene zajednice, podrazumjevajuci puni angažman alkoholicara. Da ne bi do svega ovoga došlo , odnosno da bi se suzbio alkoholizam potrebno je poduzeti odredene preventivne mjere . Osnovni cilj preventivnog djelovanja jest ocuvanje zdravlja i sprjecavanje pojave bolesti . Prevencija alkoholizma ne može biti odvojen proces od lijecenja i rehabilitacije, nego se mora provoditi jedinstveno i povezano u suradnji strucnjaka odgovarajucih disciplina. S druge strane, alkoholizam je kao bolest i strucno – medicinski problem , prije svega problem socijalne psihijatrije ( što je prihvacen stav u našoj društvenoj zajednici) , a lijecenje i rehabilitacija u tijesnoj su vezi sa proucavanje i prevencijom alkoholizma.
Prevencija alkoholizma moguca je samo uz jasnu definiciju problema i dobro poznavanje cjelokupne problematike nastanka i razvoja alkoholizma .

ZAKLJUCAK

U posljednjih nekoliko decenija u gotovo svim zemljama svijeta znatno je povecana proizvodnja i potrošnja alkoholnih pica. Istovremeno , naglo je porastao broj alkoholicara. O tome svjedoce podatci o porastu broja bolesnika u psihijatrijskih i slicnim specijaliziranim ustanovama koji na lijecenje dolaze zbog poremecaja uzrokovanih alkoholom . U porastu je broj umrlih od ciroze jetre i drugih komplikacija zbog prekomjernog pijenja kao i broj nesretnih slucajeva i krivicnih djela. Broj samoubojstava ili pokušaja samoubojstva ciji je neposredan uzrok alkohol , takoder je u porastu. Prema ovim i drugim podatcima , alkoholizam danas ima epidemiološke razmjere i smatra se jednom od najcešcih bolesti u svijetu: po ucestalosti i posljedicama dolazi odmah iza oboljenja raka i bolesti srca.

Poznato je da sport i alkohol ne idu zajedno i bavljenje sportom i uzimanje alkoholnih pica se iskljucuju . Fizickim aktivnostima i rekreacijom , dostupnim svakom covjeku može se uspostaviti takva ravnoteža u duhovnom životu koja ce sama od sebe iskljucivati potrebu za alkoholom . Zbog toga je razvijanje fizicke kulture , narocito kod mladih jedan od bitnih preduvjeta njihovog duhovnog zdravlja .