Zlo nije dijelo samo onog koji ga cini i onoga je koji mogavsi sprijeciti da se cini, ne sprijecava ga. TUKIDID Narkomanija se siri u svim zemljama svijeta te i nasa zemlja nije postedjena od ove pojave. Drogu najvise koriste mladi u dobi izmedju 14 i 25 godina zivota. Uzimaju je iz znatizelje, dosade, potistenosti, zelje za avanturom, slabosti da odbiju ponudjenu drogu kao i nedostatak cvrsce veze s obitelji.

Vecina mladih ljudi ne uzima drogu. Manji broj ce nakon prvog uzimanja to ponoviti nekoliko puta i njima prijeti opasnost da postanu ovisnici. Najucestalija droga koju oriste mladi na nasem ilegalnom trzistu su proizvodi indijske konoplje - marihuana, hasis i hasisovo ulje.

Svaka je droga opasna jer svojim djelovanjem smanjuje sposobnost za rad i koncentraciju, pojavljuju se prividjanja, sklonost za samoubojstva i aktiviraju pojavu skrivenih dusevnih bolesti. Nakon duzeg uzimanja ovih droga javlja se potreba za "tezim" drogama kao sto su kokain, hereoin i morfij. One jos razornije djeluju na psihofizicko stanje korisnika, uzimaju se najcesce injekcijama, pa izazivaju AIDS, zuticu, trovanje krvi i slicno. Osobe koje koriste drogu su narkomani i ne uzimaju je iz zadovoljstva, vec radi neizdrzivo jakog nagona za uzimanjem i izbjegavanjem mukotrpnih bolova. Narkoman u drustvu zivi kao nametnik posto sve uzima a nista ne daje. Njegovi interesi su vezani za drogu samo kako je i gdje nabaviti.

Roditelji i odgajatelji ne smiju misliti da je narkomanija pojava koja ih se ne tice, da je nema ili da je ona problem drugih. Nijedna obitelj nije postedjena mogucnosti da jednoga dana udje u taj krug. Odgoj nije svemocan, ali mu je moc velika.

Marihuana je zalena ili siva mješavina isjecakanog lišca i cvjetova konoplje koja se naziva Cannabis sativa. Postoji preko 200 naziva za marihuanu u slengu, a kod nas se najcešce koristi termin "trava". Obicno se puši kao cigareta (koja se zove joint) ili u luli ili u nargili. Ponekad se marihuana miješa sa smrvljenim tabletama i tako puši; to se naziva "hemija".
Glavna aktivna supstanca u marihuani je THC (delta-9-tetrahydrocannabinol). 1988., otkriveno je da membrane odredenih nervnih celija sadrže proteinske receptore koji vežu THC. Kad se smjesti, THC otpušta seriju reakcija koje dovode do uzbudenja koje doživljavaju korisnici kad puše marihuanu. Kratkorocni efekti koje uzrokuje upotreba marihuane su problemi sa pamcenjem i ucenjem; iskrivljena percepcija; otežano mišljenje i rješavanje problema; loša koordinacija; ubrzano kucanje srca; anksioznost i napadi panike.

Zdravstvene teškoce

Uticaj marihuane na mozak

Istraživaci su otkrili da THC mijenja nacin na koji informacija dolaze do mozga i preraduju se u hipokampusu. Hipokampus je dio limbickog sistema mozga koji je od velike važnosti za ucenje, pamcenje i integraciju iskustava sa emocijama i motivacijom. Istraživanja su pokazala da su neuroni u sistemu preradivanja informacija u hipokampusu i aktivnost nervnih vlakana u ovom podrucju ometeni prisustvom THC-a.
Najnovija otkrica su pokazala da dugotrajna upotreba marihuane stvara promjene u mozgu slicne onima koje stvara dugotrajna upotreba drugih droga.

Uticaj marihuane na pluca

Onaj ko redovno puši marihuanu može imati respiratorne probleme slicne onima koje imaju pušaci duhana. Oni mogu svakodnevno kašljati i iskašljavati šlajm, mogu imati simptome hronicnog bronhitisa i cešce su prehladeni. Ukoliko nastave pušiti marihuanu može doci do abnormalnog funkcionisanja pluca usljed oštecenog ili uništenog plucnog tkiva.
Bez obzira na prisustvo THC-a, kolicina katrana koji udahnu pušaci marihuane i nivo karbon monoksida koji se apsorbira su tri do pet puta veci nego kod pušaca duhana. Ovo može biti zbog toga što korisnici marihuane dublje udišu dim i duže ga zadržavaju u plucima i zato što se dim marihuane ne filtrira.

Uticaj marihuane na srce i krvni pritisak

Najnovija istraživanja pokazuju da pušenje marihuane istodobno sa injiciranjem kokaina može uzrokovati veoma ubrzano kucanje srca i povišen krvni pritisak. U toku jednog istraživanja, korisnicima marihuane i kokaina davana je samo marihuana, samo kokain, a zatim marihuana i kokain zajedno. I jedna i druga droga uticu na kardiovaskularni sistem; kada se kombinuju, efekti su jaci i duže traju. Srcani ritam se povecao za 29 otkucaja u minuti samo sa marihuanom i 32 otkucaja u minuti samo sa kokainom. Kada se obje droge kombinuju, srcani ritam se poveca za 49 otkucaja u minuti, i ubrzan ritam traje duže. Osobe koje su uzimale drogu su mirno sjedile. Medutim, u normalnim (a ne eksperimentalnim) okolnostima, individua može pušiti marihuanu i injicirati kokain a zatim raditi nešto što izaziva stres, što može znacajno poveceti rizik od preopterecenja kardiovaskularnog sistema.

Uticaj dugotrajnog uzimanja marihuane na ucenje i ponašanje

Jedna studija provedena medu srednjoškolcima pokazuje da vještine vezane za pažnju, ucenje i pamcenje slabe kod onih koji su dugo uzimali marihuanu, cak i nakon što su 24 sata prekinuli uzimati drogu. Istraživaci su uporedili 65 "teških korisnika" koji su pušili marihuanu u prosjeku 29 od 30 proteklih dana i 64 "lakših korisnika" koji su u prosjeku pušili 1 od proteklih 30 dana. Nakon što su ih brižljivo nadgledali u periodu od 19 do 24-satne apstinencije od marihuane i drugih ilegalnih droga i alkohola, ucenicima je dato nekoliko standardnih testova kojima se mjeri pažnja, pamcenje i ucenje. U poredenju sa "lakšim korisnicima" "teški korisnici" marihuane su pravili više grešaka i teže su zadržavali pažnju, teže su prebacivale pažnju ukoliko su to zahtijevale promjene u okolini, imali su poteškoca u zapažanju, preradi i upotrebi dobivenih informacija. Ova otkrica ukazuju da je vece slabljenje medu "teškim korisnicima" vjerovatno povezano sa izmjenama aktivnosti mozga uzrokovanih marihuanom.
Dugorocna istraživanja upotrebe marihuane medu mladima osnovnoškolskog uzrasta pokazuju da oni koji uzimaju marihuanu postižu slabiji uspjeh nego oni koji ne uzimaju, cešce prihvataju devijantno ponašanje, cešce se odaju delinkventnom ponašanju i agresiji, više se bune, imaju lošije odnose sa roditeljima, i više se druže sa delinkventima i korisnicima droga.
Istraživanja pokazuju vecu ljutnju i regresivno ponašanje (sisanje prsta, gnjev) kod male djece ciji roditelji uzimaju marihuanu, nego kod djece ciji roditelji ne konzumiraju ovu drogu.

Uticaj marihuane na trudnocu

Zloupotreba bilo koje droge može naškoditi zdravlju žene u trudnoci. Istraživanja pokazuju da su bebe koje su rodile majke koje su u toku trudnoce uzimale marihuanu bile manje od beba koje su rodile majke koje nisu uzimale drogu. U suštini, postoji veca vjerovatnoca da kod manjih beba dode do zdravstvenih problema.
Dojilje koje uzimaju marihuanu, putem mlijeka prenose odredenu kolicinu THC-a na bebu. Istraživanja pokazuju da, ukoliko majka konzumira marihuanu tokom prvog mjeseca dojenja, može doci do slabijeg motorickog razvoja bebe (kontrolisanje pokreta mišica).

Adiktivni potencijal marihuane

Droga je adiktivna ako stvara kompulzivnu, cesto nekontrolisanu žudnju za drogom, njeno traženje i uzimanje, bez obzira na negativne zdravstvene i društvene posljedice. Marihuana zadovoljava ove kriterije. Više od 120.000 ljudi u SAD godišnje se prijavi na lijecenje od ovisnosti o marihuani. Izmedu ostalog, istraživanja provedena na životinjama pokazuju da marihuana stvara fizicku ovisnost, a neki ljudi govore o simptomima odvikavanja.

Heroin je veoma adiktivna droga. Najnovija istraživanja pokazuju da se umjesto injiciranja heroin sve cešce puši ili ušmrkava, i to kako zbog njegove sve vece cistoce, tako i zbog postojanja zablude da se tako ne stvara ovisnost.
Heroin se proizvodi iz morfina, prirodne supstance koja se dobija iz cahure azijskog maka. Heroin se na tržištu obicno javlja kao bijeli ili smedi prah. U slengu se heroin najcešce naziva "H", "horse" ili "junk".

Zdravstvene teškoce

Zloupotreba heroina je povezana sa ozbiljnim zdravstvenim problemima, ukljucujuci predoziranje, spontani pobacaj, propadanje vena i infektivne bolesti HIV/SIDA i hepatitis.
Kratkorocni efekti heroina se javljaju odmah nakon uzimanja i nestaju nakon nekoliko sati. Nakon što injicira heroin korisnika zahvati talas euforije, skupa sa osjecajem toplote, otežalim ekstremitetima i suhim ustima. Nakon inicijalne euforije korisnik zapada u "stond", stanje naizmjenicne budnosti i pospanosti. Mentalne funkcije postaju zamagljene, a dolazi i do depresije centralnog nervnog sistema.
Dugorocni efekti heroina se javljaju nakon ponovljene upotrebe u toku odredenog vremenskog perioda. Kod hronicnih korisnika može doci do propadanja vena, infekcije srcanih zalistaka, cireva i bolesti jetre. Mogu se javiti plucne komplikacije, ukljucujuci upalu pluca, i to kako zbog lošeg zdravstvenog stanja korisnika, tako i zbog depresivnih efekata heroina na disanje.
Pored efekata koje proizvodi sama droga, ulicni heroin ima dodataka koji se ne rastvaraju lako i uzrokuju zacepljenje krvnih sudova koji vode u pluca, jetru, bubrege ili mozak.

Tolerancija, ovisnost i apstinencija

Kod redovne upotrebe heroina razvija se tolerancija. To znaci da korisnik mora uzimati više heroina da bi postigao isti intenzitet efekta koji droga stvara. Kako se povecava doza, vremenom se razvijaju psihicka i fizicka ovisnost. Sa fizickom ovisnosti, tijelo se adaptira na prisustvo droge i ako se njena upotreba smanji ili potpuno obustavi javlja se apstinencijalna kriza.
Apstinencija, koja se kod redovnih korisnika može javiti i nekoliko sati nakon zadnjeg unošenja droge, stvara žudnju, nemir, bol u kostima i mišicima, insomniju, dijareju i povracanje, osjecaj hladnoce i ježenje kože ("cold turkey"), trzanje i druge simptome. Najjaci intenzitet apstinencijalne krize se javlja izmedu 48 i 72 sata nakon zadnjeg uzimanja i opada nakon sedam dana. Iznenadna apstinencijalna kriza kod teških ovisnika koji su lošeg zdravstvenog stanja može biti fatalna, iako se smatra da je apstinencija od heroina daleko manje opasna nego apstinencija od alkohola ili barbiturata.

Lijecenje

Postoji široka paleta tretmana heroinske ovisnosti, ukljucujuci terapije medikamentima i bihejvioralne terapije, kao i terapijske zajednice. Dosad se pokazalo da najbolje rezultate daje kombinacija terapije medikamentima sa ostalim suportivnim tehnikama, tako da pacijenti najcešce prestaju uzimati heroin (ili druge opijate) i vracaju se stabilnom i produktivnom životu.
Za lijecenje heroinske ovisnosti najcešce se kristi metadon. Metadon, sinteticki opijat koji blokira efekte heroina 24 sata, pokazao se veoma uspješnim kad je propisan u dovoljnim dozama ljudima koji su ovisni o heroinu. LAAM, takoder sinteticki opijat koji se koristi u lijecenju heroinske ovisnosti, može blokirati efekte heroina 72 sata. Ostali odobreni lijekovi su naloxone, koji se koristi u slucajevima predoziranja, i naltrexone, oba ova lijeka blokiraju efekte morfina, heroina i ostalih opijata.
Postoji mnogo djelotvornih bihejvioralnih terapija za tretiranje heroinske ovisnosti. One se mogu provoditi ambulantno i stacionarno. Neke nove bihejvioralne terapije pokazuju veliki uspjeh u lijecenju heroinske ovisnosti. Contingency menagement terapija koristi sistem jamstva, gdje pacijenti dobijaju "bodove" kada im je test na drogu negativan, i oni te "bodove" mogu zamijeniti za stvari koje ce im olakšati život bez droge. Kognitivno-bihejvioralnom terapijom se nastoji pomoci pacijentu da promijeni svoje mišljenje, ocekivanja, ponašanje i da razvije vještine koje ce mu pomoci da se nosi sa svakodnevnim stresom.

CRACK I KOKAIN

Kokain je veoma adiktivna droga. Kada jednom uzme kokain individua ne može predvidjeti da li ce nastaviti uzimati drogu ili ne.
Osnovni nacini unošenja kokaina u organizam su: ušmrkavanje, injiciranje i pušenje. Ušmrkavanjem se kokainski prah udiše kroz nos, gdje se apsorbuje u krvotok kroz nazalno tkivo. Injiciranjem se droga, pomocu igle, direktno unosi u krvotok. Pušenjem se kokainska para ili dim udiše u pluca, gdje je apsorpcija u krvotok jednako brza kao i kod injiciranja.
"Crack" je ulicno ime za free base (slobodnu bazu) koja se koristi za pušenje, a dobija se iz kokain hidroklorida. To se radi tako što se kokain pomiješa sa sodom bikarbonom i vodom, a zatim zagrije da bi se odstranio hidroklorid i na taj nacin se proizvodi kokain za pušenje. Termin "crack" se koristi zbog zvuka pucketanja koji se javlja kada se ta mješavina puši, odnosno kada se zagrije, a to se dešava zbog prisustva sode bikarbone.
Zloupotreba kokaina je jednako opasna bilo da se uzima ušmrkavanjem, injiciranjem ili pušenjem. Izgleda da do kompulzivne upotrebe kokaina brže dolazi ako se ova supstanca puši, nego kad se ušmrkava. Pušenjem, veoma visoke doze kokaina brzo dopiru do mozga i stvaraju jako i trenutacno uzbudenje. Korisnik koji injicira drogu je izložen riziku da se zarazi HIV virusom, ako dijeli iglu ili ostali pribor za injiciranje.

ZDRAVSTVENE TEŠKOCE

Kokain je jak stimulant centralnog nervnog sistema i on onemogucava proces reapsorpcije dopamina, hemijskog prenosioca signala kojima se reguliše osjecaj užitka i kretanja. Dopamin predstavlja dio sistema za nagradivanje kojeg mozak otpušta i pri tom doprinosi stvaranju uzbudenja koje je karakteristcno za konzumiranje kokaina.
Efekti kokaina koji se ocituju kroz tjelesne promjene ukljucuju sužene periferne krvne sudove, proširene zjenice, povišenu temperaturu i krvni pritisak i ubrzano kucanje srca. Trajanje pocetnih euforicnih efekata kokaina, što ukljucuje hiper-stimulaciju, smanjen umor i bistrinu uma, zavisi od nacina unošenja droge. Što je brža apsorpcija, to je krace trajanje uzbudenja. Uzbudenje nakon ušmrkavanja može trajati 15 do 30 minuta, dok nakon pušenja može trajati 5 do 10 minuta. Povecana upotreba može smanjiti period stimulacije.
Neki korisnici spominju osjecanja nemira, razdražljivosti i anksioznosti. Takoder se može razviti tolerancija, pa mnogi ovisnici govore da nastoje ostvariti jednako zadovoljstvo kao nakon prvog uzimanja, ali u tom ne uspijevaju. Naucno je dokazano da neuropsihološke promjene koje izaziva kokain uticu da individua nastavlja uzimati drogu, unatoc štetnim psihickim i socijalnim posljedicama. U rijetkim slucajevima, može doci do iznenadne smrti nakon prvog uzimanja kokaina. Ipak, ne zna se kod koga postoji sklonost za iznenadnu smrt.
Visoke doze kokaina i/ili produžena upotreba mogu izazvati paranoju. Pušenje crack kokaina može stvoriti agresivno paranoidno ponašanje kod korisnika. Kada ovisnici prestanu uzimati kokain, oni najcešce postaju depresivni. Stoga može doci do nastavljanja upotrebe kokaina kako bi se prevazišla depresija. Produženo ušmrkavanje kokaina može dovesti do cira na sluzokoži nosa i do oštecenja nazalnog septuma u tolikoj mjeri da može doci do njegovog kolapsa. Smrti povezane sa zloupotrebom kokaina najcešce nastaju usljed zastoja srca ili napada koje prati prestanak disanja.

DODATNA OPASNOST: COCAETHYLENE

Kada ljudi miješaju kokain i alkohol, oni neznajuci prave kompleksan hemijski eksperiment unutar svog tijela. Istraživanja koje je provela NIDA (National Institute on Drug Abuse) su pokazala da ljudska jetra kombinuje alkohol i kokain i stvara trecu supstancu cocaethylene, koja intenzivira euforicne efekte kokaina,dok se javlja povecan rizik od iznenedne smrti.

LIJECENJE

Veoma rasprostranjena zloupotreba kokaina je podstakla razvoj programa za lijecenje zloupotrebe ovog tipa droge.
Prioritet u istražvanju jeste pronalazak medikamenta koji bi blokirao ili veoma smanjio efekte kokaina, i koji bi se koristio u lijecenju. Istraživaci takoder nastoje otkriti lijek koji bi pomogao da se prevazide jaka žudnja za drogom kod ljudi koji se odvikavaju od kokaina. Trenutno se ispituje efikasnost i bezbijednost korištenja nekih lijekova za lijecenje kokainske ovisnosti.
Zajedno sa terapijom medikamentima koriste se bihejvioralne terapije, posebno kognitivno bihejvioralna terapija, koja može biti veoma efikasna kod lijecenja pacijenata koji zloupotrebljavaju kokain. Obezbjedivanje optimalne kombinacije razlicitih tretmana za svakog pojedinacnog pacijenta je od velikog znacaja za krajnji ishod lijecenja.

Mamfetamin je adiktivni stimulant koji aktivira odredene stanice u mozgu. Metamfetamin je hemijski srodan amfetaminu, ali efekti metamfetamina na centralni nervni sistem su jaci. Obe droge se koriste u medicinske svrhe, najviše u lijecenju gojaznosti, ali je njihova terapijska upotreba ogranicena.
Metamfetamin se proizvodi u ilegalnim laboratorijama, vrlo je adiktivan i cesto se zloupotrebljava. Metamfetamin ima razlicite nazive u slengu kao što su: "speed", "meth" i "chalk". Metamfetamin hidroklorid, cisti providni komadici slicni ledu, koji se koriste za pušenje, zovu se:"ice", "crystal" i "glass".

Zdravstvene teškoce

Metamfetamin oslobada velike kolicine neurotransmitera dopamina, koji stimuliše moždane celije, podižuci raspoloženje i tjelesnu pokretljivost. Pokazalo se da ima neurotoksicne efekte, oštecujuci moždane celije koje sadrže dopamin i serotonin (neurotransmiter). Izgleda da nakon odredenog vremena metamfetamin uzrokuje smanjenje nivoa dopamina, što može dovesti do simptoma slicnih onima kod Parkinsonove bolesti.
Metamfetamin se uzima oralno, intranazalno (ušmrkavanje praha), intravenozno (ubrizgavanjem) i pušenjem. Odmah nakon pušenja ili intravenoznog ubrizgavanja, korisnik doživljava intenzivno uzbudenje ili "flash" koje traje samo nekoliko minuta i smatra se izuzetno ugodnim. Ušmrkavanje ili oralno uzimanje stvaraju euforiju, ali ona nije intenzivna. Korisnici mogu brzo postati ovisni, što dovodi do cešceg uzimanja i povecavanja doze.
Istraživanja na životinjama, koja se provode više od 20 godina, pokazuju da velike doze metamfetamina oštecuju neuronske završetke. Neuroni koji ne sadrže dopamin i serotonin ne odumiru nakon upotrebe metamfetamina, ali nervni završeci budu odsjeceni, a pokazalo se da je njihov ponovni rast ogranicen.
Aktivnost CNS-a (centralnog nervnog sistema), nakon uzimanja i malih kolicina metamfetamina, ukljucuje povecanu budnost, povecanu psihicku aktivnost, smanjen apetit, hipertermiju i euforiju. Ostali efekti CNS-a ukljucuju razdražljivost, insomniju, konfuziju, drhtavicu, grceve, zabrinutost, paranoju i agresivnost. Hipertermija i grcevi mogu razultirati smrcu. Metamfetamin uzrokuje ubrzano lupanje srca i povišen pritisak, te može dovesti do nepopravljivih oštecenja krvnih sudova u mozgu, što može biti uzrokom moždanog udara. U ostale efekte metamfetamina ubrajamo respiratorne probleme, nepravilno kucanje srca i ekstremnu anoreksiju. Njegova upotreba može izazvati kardiovaskularni kolaps i smrt.

Klupske droge

Klupske droge su droge koje se najcešce konzumiraju u klubovima, diskotekama, party-jima i slicnim mjestima na kojima preovladava "rave" muzika. Droge koje se koriste na takvim mjestima su veoma razlicite, a ukljucuju droge koje se vec dugo zloupotrebljavaju, kao što su marihuana i kokain, kao i droge cija je zloupotreba tek pocela, kao što su metamfetamin, ecstasy, gamma-hydroxybutyrat (GHB), flunitrazepam (Rohypnol) i ketamin. Neke od ovih droga su stimulanti, neke depresivi, dok su neke halucinogeni.
Jedan od razloga zašto mladi uzimaju ove droge jeste taj što one predstavljaju novost. Zbog toga mladi smatraju da one nisu opasne i da su nuspojave o kojima se govori rijetke ili preuvelicane, te da njima licno ove droge ne mogu naškoditi. Medutim, upravo zato što su to relativno nove droge, oni koji ih uzimaju su pokusni kunici, jer cak ni naucnici ne znaju sve posljedice koje one mogu izazvati. Ipak, pokazalo se da ove supstance mogu uzrokovati ozbiljna, ponekad trajna oštecenja i smrt. Kako se kod nas sve cešce prave rave party-ji bilo bi korisno procitati kakve su to droge i koje opasnosti sobom nosi njihova (zlo)upotreba.

Metamfetamin – Meth, Speed, Crank

Metamfetamin, bijeli kristalni prah bez ukusa, je veoma adiktivan stimulant koji se može ušmrkavati, pušiti, injicirati ili uzimati oralnim putem. Droga povecava aktivnost, stvara uzbudenje i smanjuje apetit. Metamfetamin oštecuje moždane celije koje proizvode neurotransmitere dopamin i serotonin. Ovi neurotransmiteri doprinose zadovoljstvu, motivaciji, spoznaji i pamcenju. Njihov gubitak može dovesti do nastanka sindroma usporenog mišljenja, depresije i slabljenja motorike koji se javlja kod teških korisnika metamfetamina. Zloupotreba metamfetamina može olakšati širenje HIV virusa i SIDE putem nezašticenog sexa i dijeljenja pribora za injiciranje.

MDMA: methylenedioxymethamphetamine – Ecstasy, X, XTC

Ecstasy je i stimulant i halucinogen. Raveri ga uzimaju oralno u obliku tablete da bi im dao energiju za ples i za "dizanje" raspoloženja. On ubrzava rad srca i povisuje krvni pritisak, a može dovesti do povišenja tjelesne temperature koja uzrokuje zakazivanje bubrega i srca. Izgleda da droga maskira osjecaj žedi – što je veoma opasno zbog višesatnog plesanja u zagušljivim i prepunim klubovima, pa može doci do smrti usljed akutne dehidriranosti. I kombinovanje ecstasyja sa alkoholom može biti izuzetno opasno, pa cak i fatalno. Hronicna zloupotreba MDMA može stvoriti dugorocne neurotoksicne efekte u mozgu.

GHB: gamma – hydroxybuturate – Tecni Ecstasy, G

Providna tecnost bez ukusa, GHB je depresor i vezan je uz trovanja, predoziranja i silovanja. Predoziranje GHB-om može dovesti do gubljenja svijesti, kome i smrti, usljed prestanka disanja. Posto je GHB ilegalan prave ga amateri, i stoga je jacina i cistoca razlicita, tako da korisnici ne mogu sa sigurnošcu znati koliko uzimaju. Zbog toga su cesta predoziranja.

Ketamin – K, Special K, Vitamin K

Ketamin je veterinarski anestetik koji stvara halucinatorne efekte. Ako je u tecnom stanju droga se dodaje marihuani ili duhanu, a ako je u praškastom obliku onda se ušmrkava kao kokain. Velike doze ketamina dovode do delirijuma, amnezije, zakazivanja motorickih funkcija, a ponekad i do prestanka disanja što može imati fatalan ishod.

Rohypnol: Flunitrazepam – Roofies, Rophie, Roche

Benzodiazepinski sedativ slican Valiumu, flunitrazepam nije odobren da se prodaje na recept. Uzima se oralno u obliku tablete ili rastvoren u picu. Ova droga nema ni ukusa ni mirisa i stvara amneziju, stoga ga osoba može unijeti u organizam a da toga nije ni svjesna. Zbog toga je flumitrazepam vezan uz silovanja i druge seksualne napade.

Lysergic Acid Diethylamide: LSD – Acid, L

LSD je veoma jak halucinogen koji se uzima oralno najcešce na komadicima upijajuceg papira, kocki šecera ili na tabletama u kojima se nalazi tecna droga. Droga stvara potpuno abnormalno percipiranje, ukljucujuci izoblicenje zvucnih i vidnih senzacija, te emocionalne efekte gdje se javljaju brze promjene raspoloženja u rasponu od jakog straha do euforije.

Anabolicko androgeni steroidi su hemijske supstance koje su vezane uz muške polne hormone. "Anabolicki" se odnosi na stvaranje mišica, a "androgeni" na izražene muške sekundarne karakteristike. "Steroidi" su vrsta lijekova. Ovi lijekovi su legalno dostupni jedino putem recepta, da bi se lijecila stanja koja se pojavljuju kad tijelo proizvodi abnormalno male kolicine testosterona, kao što su kasni pubertet i neke vrste impotencije, zatim da se lijeci trošenje tijela pacijenata koji imaju SIDU i druge bolesti. Zloupotreba steroida može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme, od kojih su neki neizljecivi.
Danas, atleticari i drugi zloupotrebljavaju anabolicke steroide da bi poboljšali izvedbu i da bi unaprijedili svoj fizicki izgled.
Anabolicki steroidi se uzimaju oralno ili se injiciraju, obicno u ciklusima koji traju nekoliko sedmica ili mjeseci, umjesto da ih uzimaju kontinuirano. Oni uzimaju višestruke doze steroida tokom odredenog vremenskog perioda, zatim prestaju jedno vrijeme, da bi opet poceli. Takoder, korisnici cesto kombinuju nekoliko razlicitih vrsta steroida da bi povecali njihovu efektnost, a smanjili negativne efekte.

Zdravstvene teškoce

Izvještaji pokazuju da upotreba anabolickih steroida poboljšava mišicnu masu, snagu i sposobnost da se trenira duže i napornije. Postoji više zdravstvenih teškoca koje su uzrokovane zloupotrebom steroida, od kojih su neke neizljecive. Takoder, ljudi koji injiciraju anabolicke steroide izloženi su riziku od dobijanja ili prenošenja hepatitisa, koji uzrokuje teška oštecenja jetre, ili HIV-a, virusa koji dovodi do SIDE.
Osnovni nusefekti koji se javljaju prilikom zloupotrebe steroida su: tumor i rak jetre, žutica, zadržavanje tekucine, visok krvni pritisak, povišen LDL (loši holesterol) i snižen HDL (dobri holesterol); ostali nusefekti ukljucuju: tumore bubrega, akne i drhtavicu. Takoder, postoje još neki nusefekti vezani uz spol:
• za muškarce - smanjeni testisi, smanjen broj spermatozoida, neplodnost, celavost, rast grudi, povecan rizik od dobijanja raka prostate
• za žene - rast dlaka po licu, celavost, neredovnost ili prestanak mjesecnice, povecan klitoris, dublji glas
• za adolescente - prijevremeni prestanak rasta zbog preuranjenog koštanog sazrijevanj i ubrzanih pubertetskih promjena. To znaci da adolescenti rizikuju da ostanu niski ako uzimaju anabolicke steroide prije nego što se potpuno razviju.
Naucna istraživanja pokazuju da zloupotreba anabolickih steroida može uzrokovati agresivnost i druge psihološke nusefekte. Mnogi korisnici govore da se dobro osjecaju dok su na steroidima, ali istraživaci isticu da može doci do naglih promjena raspoloženja, ukljucujuci i simptome slicne onima koji se javljaju kod manije, što vodi do nasilja. Kad se prestane uzimati droga cesto se javlja depresija, što može doprinijeti razvoju ovisnosti o anabolickim steroidima. Istraživaci, takoder, navode da korisnici mogu patiti od paranoidne ljubomore, ekstremne razdražljivosti, zabluda, lošeg prosudivanja usljed osjecaja nepobjedivosti.

Drugi nazivi E, MDMA, XTC. Ostali nazivi variraju od mjesta do mjesta.
Kategorija droge Stimulant centralnog nervnog sistema

Ecstasy je ...
MDMA (3,4-Methylenedioxy-N-methamphetamine) je sinteticka psihoaktivna droga koja ima stimulativna i halucinogena svojstva. MDMA je veoma popularna droga koja je stekla popularnost u zadnjih 20 godina zbog toga što stvara jak osjecaj ugodnosti, empatije i bliskosti sa drugima. Najcešce se javlja u vidu tableta, iako se ponekad prodaje u obliku kapsula ili praha. Najcešce se uzima oralno, a rijetko se ušmrkava. Upotreba MDMA je usko vezana za ''rave'' i ''techno'' scenu širom svijeta, ali MDMA su tokom 1970-ih godina koristili terapeuti kako bi pomogli osobama koje imaju odredenih psihickih i emocionalnih poteškoca.
MDMA je veoma popularna droga koju koriste adolescenti na partyjima i zbog toga pojedinci prodaju tablete razlicitog sastava kao ecstasy. Dok je ecstasy popularan naziv za MDMA, prakticna definicija za ecstasy je svaka tableta predstavljena na ulici kao MDMA. Sadržaj tableta koje se kupuju na ulici je izuzetno nepouzdan i obicno sadrži druge psihoaktivne supstance kao što su: kofein, efedrin, amfetamin, PMA, DXM, MDA, MDE izmedu ostalih. Tablete ecstasyja ne sadrže obavezno MDMA ili bilo koju drugu psihoaktivnu supstancu, odnosno supstancu koja dovodi do izmjene stanja svijesti. Zbog toga se proizvode testeri za MDMA, koji omogucavaju korisniku da utvrdi sadržaj tablete.

Historija

MDMA je otkriven u Njemackoj 1913. godine, a 1914. godine ga je patentirala farmaceutska kompanija kako bi se koristio za smanjivanje apetita. Medutim, zbog svojih nus efekata MDMA nije nikad plasiran na tržište. MDMA je sredinom 1960-ih godina ponovo otkriven kada se o njemu mnogo pisalo u naucnim casopisima. Tokom 1970-ih godina neki terapeuti u SAD su koristili MDMA kako bi olakšali psihoterapiju, jer su pacijenti govorili otvorenije o svojim problemima tokom terapeutskih seansi. Proizvodnja MDMA u tajnim laboratorijama, njegova povecana zloupotreba medu mladima i dokazi o negativnim zdravstvenim efektima, ukljucujuci oštecenja mozga, doveli su do zabrane MDMA 1985. godine.

Mogucnost izazivanja ovisnosti

Kao i kod drugih amfetamina, redovna upotreba dovodi do tolerancije, što znaci da su potrebne vece doze kako bi se postigao isti efekat. Korisnici mogu postati psihicki ovisni o efektima droge, kao i o stilu života koji se veže za upotrebu ecstasyja.
Nacin uzimanja
Ecstasy se konzumira oralno u obliku tableta ili kapsula.
Legalna upotreba
Iako se tvrdilo da se ecstasy može koristiti u psihoterapiji, ova droga trenutno nema nikakvu medicinsku upotrebu. Ecstasy je klasificiran kao droga I stupnja u Aktu o zloupotrebi droga (Misuse of Drugs legislation).
Kratkorocni efekti
Ecstasy se najcešce uzima na "rave" partyjima da bi se pojacali emotivni efekti plesanja i kako bi se omogucilo korisnicima da izdrže višesatno plesanje. Za vrijeme uzimanja "rekreativnih" doza ecstasyja cešci su negativni efekti nego predoziranje. Ecstasy stimuliše centralni nervni sistem, izazivajuci povecanu budnost i energiju, kao i potiskivanje žedi, umora i sna. Može izazvati kocenje mišica vilice, kao i drugih mišica u tijelu. Ova droga, takoder, ubrzava kucanje srca i povisuje krvni pritisak.
Može doci do razlicitih komplikacija, osobito do toplotnog udara zbog gubitka tecnosti znojenjem usljed dugotrajnog plesanja bez pijenja tecnosti. Toplotni udar može dovesti do otkazivanja mišica, prestanka rada bubrega, konvulzija i smrti. U nekim slucajevima može doci do oticanja mozga zbog unošenja prevelike kolicine tecnosti, a višak tecnosti se ne izbacuje iz organizma znojenjem. Osoba u takvom stanju može iskusiti povracanje, glavobolju i pospanost. Takoder se mogu javiti oštecenja jetre i moždani udar.
Dugorocni efekti i rizici
Dugorocni efekti ecstasyja su slabo poznati. Zbog toga što ecstasy oštecuje odredene nervne celije kod životinja, može doci do mentalnih oboljenja. Takoder, postoji velika mogucnost da se razvije depresija i nekoliko godina nakon prestanka uzimanja droge.
Znakovi koji ukazuju na zloupotrebu
Korištenje ecstasyja dovodi do gubitka na težini, oštecenja zuba i anksioznosti.
Kontraindikacije
Ecstasy ulazi u interakcije sa razlicitim drogama. Ukoliko se uzima sa MAO inhibitorima, koji se cesto propisuju kao antidepresivi, ecstasy može dovesti do opasno povišenog krvnog pritiska, što može rezultirati smrcu.
Ecstasy nastoji da poništi sedativne efekte droga koje usporavaju centralni nervni sistem, i stoga su njegovi efekti slabiji.

Inhalantima se nazivaju hemijska isparavanja koja se udišu i stvaraju psihoaktivne efekte, što znaci da dovode do izmjene svijesti. Iako su mnogi ljudi izloženi isparljivim rastvaracima i drugim inhalantima, u kuci ili na poslu, oni ih ne smatraju drogama, jer ta sredstva nisu proizvedena u tu svrhu. Mladi ljudi cesto zloupotrebljavaju inhalante, djelimicno i zbog toga što su lako dostupni i jeftini. Ponekad djeca nenamjerno zloupotrijebe inhalante koji su prisutni u proizvodima koji se nalaze u kuci. Roditelji bi trebali voditi racuna da djeca ne dodu u dodir sa tim proizvodima.
Inhalanti se dijele u slijedece kategorije:
1. Rastvaraci
- industrijski ili kucni rastvaraci ili proizvodi koji sadrže rastvarace, ukljucujuci razrjedivac, benzin i ljepila
- rastvaraci koji se koriste u kancelarijama i umjetnicke potrepštine, kao što su: korektor, boje, markeri, sredstva za cišcenje
2. Gasovi
- gasovi koji se koriste u kuci ili komercijalni proizvodi, ukljucujuci butan i propan gas, gasovi za rashladivanje
- kucni aerosoli u spreju, kao što su: boje u spreju, lakovi za kosu, dezodoransi i zaštitni sprejevi
- medicinski anesteticki plinovi kao što su: eter, kloroform, halothane i nitrous oxide (plin koji izaziva smijanje)
3. Nitrati
- alifaticki nitrati, ukljucujuci cyclohexyl nitrite, koji je dostupan svakome; amyl nitrite, koji je dostupan samo na recept; i butyl nitrite, koji spada u ilegalne supstance.
ZDRAVSTVENE TEŠKOCE
Iako su razlicitog sastava, skoro svi zloupotrebljavani inhalanti stvaraju efekte slicne anestetickim, što znaci da djeluju tako što usporavaju tjelesne funkcije. Kada se, kroz nos ili usta, udahnu u pluca inhalanti izazivaju intoksikacijske efekte. Intoksikacija traje nekoliko minuta ili više sati ako se uzimanje ponavlja. Ispocetka, korisnici mogu osjetiti laganu stimulaciju; nastavljajuci inhaliranje mogu se osjetiti slobodnije i slabije ce se moci kontrolirati; na kraju korisnik može izgubiti svijest.
Udisanje visoko koncentrisanih kolicina hemikalija koje se nalaze u rastvaracima ili sprejevima može direktno uzrokovati prestanak rada srca i smrt. Visoke koncentracije inhalanata mogu uzrokovati smrt usljed gušenja, jer inhalanti dolaze u pluca, a potom u centralni nervni sistem što dovodi do prestanka disanja. Udisanje odredenih rastvaraca može izazvati slijedece pojave, koje su neizljecive:
- gubitak sluha - tolueni (boje u spreju, ljepila) i trichloroetyleni (sredstva za cišcenje, korektor)
- periferne neuropatije ili grceve udova - hexani (plin, benzin) i nitro oxidi (paste za cišcenje)
- oštecenja mozga ili centralnog nervnog sistema - tolueni (boje u spreju, ljepila)
- oštecenja koštane srži - benzeni (benzin)
Ozbiljne, ali potencijalno izljecive, pojave ukljucuju:
- oštecenja bubrega i jetre - supstance koje sadrže toluene i chlorinated hydrocarbons ( korektor, sredstva za hemijsko cišcenje)
- nedostatak kisika u krvi - organski nitrati i methylene chloride (razrjedivac, aceton)
Smrt koju su izazvali inhalanti obicno je uzrokovana veoma visokim koncentracijama isparavanja. Namjerno udisanje isparavanja iz plasticne ili papirne kese veoma povecava opasnost od gušenja. Cak i kad se koriste aerosoli ili isparljiva sredstva u skladu sa svojom namjenom (npr. farbanje, cišcenje), najbolje je da se to radi u dobro ventiliranim prostorijama ili napolju. Amyl i butyl nirtati su povezani sa Kaposi sarkomom (KS), vrstom raka koji se najcešce javlja kod ljudi oboljelih od AIDS-a. Studije o KS su pokazale da je mnogo ljudi koji imaju KS koristilo isparljive rastvarace. Još uvijek se istražuje hipoteza da su nitrati faktor koji doprinosi razvoju KS kod ljudi zaraženih HIV virusom.

Salvia divinorum je zelena biljka zeljastih listova koja potice iz južnog Meksika. Osnovni sastojak ove biljke jeste veoma jaka psihoaktivna hemikalija poznata kao Salvinorin. Salvia divinorum se tradicionalno koristila u Meksiku za lijecenje i duhovno uzdizanje, a postala je popularna kod pripadnika psihedelicne kulture širom svijeta ranih 1990-ih. Salvia divinorum je takoder poznata pod nazivom "la pastora" / ''pastirica'', ''lišce pastirice'', ''menta uzvišenog'' ili ''mudrost uzvišenog'' ili jednostavno ''salvia''. Postoje razlicite vrste i podvrste ove biljke.
Teško je postici snažne efekte pušenjem suhog lišca, ali ekstrakti iz lišca mogu uzrokovati dramaticna, ponekad zastrašujuca stanja svijesti. Tako je jedan korisnik rekao:''Ja istražujem Salviu divinorum ... iako ponekad mislim da Salvia divinorum istražuje mene...'' Salvia divinorum se tradicionalno konzumira žvakanjem nekoliko listova. Medutim, u moderno vrijeme se ova biljka i žvace i puši. Mnogi ljudi teško doživljavaju potpun efekat pušenjem suhih listova salvie. Lišce koje se žvace i sok koji izlazi iz lišca se zadržavaju u ustima kako bi se povecala apsorbcija.

ZAKON

Ova biljka je kod nas gotovo nepoznata i ne znam da li je iko imao priliku da je koristi. Medutim, u Americi i u nekim dijelovima Evrope je dosta popularna. Salvia je u Americi neklasificirana, što znaci da se može legalno posjedovati i prodavati. Za sada ne postoji nijedna država u kojoj je Salvia ilegalna.

HEMIJA

Salvinorin A i Salvinorin B su hemikalije koje nastaju prirodnim putem i strukturalno nisu slicne nijednoj do sada poznatoj psihoaktivnoj drogi.

HISTORIJA

Salviu Divinorum je 1939. prvi put u Zapadnjackoj literaturi predstavio Jean Basset Johnston dok je proucavao upotrebu gljiva psilocybin u Meksiku medu Maztecima. R. Gordon Wasson je nastavio da dokumentira upotrebu Salvie izmedu 1951. i 1962. i provjerio na sebi njenu psihoaktivnost. Upotreba Salvie Divinorum seže do rane historije Centralne Amerike, ali podaci o tome su dosta nepotpuni. Salvia je ostala nepoznanica do sredine 1990-ih kada su Daniel Siebert i drugi poceli na sebi da eksperimentišu i kada je prodaja lišca pocela preko interneta.

EFEKTI

Kada se puši, Salvia veoma brzo pocne djelovati. Prvi efekti se primjecuju 20-60 sekundi nakon pušenja, i pojacavaju se da bi dostigli vrhunac nakon 1-2 minute.
Osnovni efekti Salvie divinorum traju izmedu 5-15 minuta. Zatim slijedi efekat ''spuštanja'' koji traje 20-40 minuta, da bi nakon toga došlo do povratka u ''normalu''.
Zavisno od doze, iskustvo sa Salviom može varirati od blagog stanja koji se veoma malo razlikuje od uobicajenog raspoloženja, do potpunog psihedelicnog iskustva. Kada se uzmu velike doze korisnici govore da doživljavaju dramaticne poremecaje vremena, žive slike, zatim putuju na druga mjesta, planete ili kroz vrijeme, doživljavaju godine kao boje na zidu ili imaju iskustvo da žive život druge osobe. Ne treba naglašavati da ovo mogu biti izuzetno snažna iskustva i uvijek pored sebe treba imati nekog ko je trijezan. Dok ce vecina ljudi tokom trajanja djelovanja nepokretno sjediti, dotle ce neke osobe pokušati ustati i hodati u potpuno nesredenom stanju.

PROBLEMI

Kao i kod drugih supstanci koje se puše neki korisnici govore o iritaciji grla i pluca nakon upotrebe. Neke osobe imaju glavobolju i nervozni su kad Salvia prestane da djeluje.
Nije poznato da je Salvia divinorum fizicki adiktivna ili da izaziva psihicku ovisnost. Kao i druge supstance, neki ljudi ce je koristiti cešce nego što bi trebali. Izgleda da Salvorin A ne stvara toleranciju, pa se iskustvo može produžiti ili intenzivirati ako se više puši.

Izljecenje i recidiv
Mnogi misle da izljecenje predstavlja neuzimanje droge. Recidiv smatraju znakom totalnoj neuspjeha, a dugi period apstinencije znakom potpunog uspjeha. Mi, koji smo ukljuceni u program lijecenja AN-a, smatramo da je ovo videnje isuviše pojednostavljeno. Nakon što se neki clan ukljuci u našu zajednicu, njegov recidiv može biti i iskustvo nakon kojeg bi oni mogao još rigoroznije primijeniti program. Kao dokaz tome posmatrali smo neke clanove koji su apstinirali duge vremenske periode, ali njihova neiskrenost i samoprevara ih još uvijek odvraca od potpunog izljecenja i ukljucenja u društvo! Ipak, potpuna i kontinuirana apstinencija zajedno sa bliskom identifikacijom i vezivanjem sa drugima u AN grupi još uvijek je najbolja podloga za napredak.

Iako su svi ovisnici u osnovi isti, mi se kao pojedinci razlikujemo u stepenima bolesti i mjerama lijecenja. Postoje slucajevi gdje recidiv predstavlja temelj za potpuno oslobodenje od droge. U drugim slucajevima ta sloboda može biti postignuta jedino strogom i nepopustljivom željom za zadržavanjem apstinencije; prolaziti kroz pakao sve dok kriza ne prode. Ovisnik koji je na bilo koji nacin izgubio, cak i na odredeno vrijeme, želju za uzimanjem droge i ima mogucnost slobodnog izbora nad impulsivnim razmišljanjem i prinudnim ponašanjem, dostigao je odlucujucu tacku u svom oporavku. Tada su u ravnoteži osjecaj istinske nezavisnosti i slobode. Ideja da izademo i da sami ponovo upravljamo svojim životima nas privlaci, a opet izgleda da znamo da je ono što imamo došlo od naše zavisnosti od Sile koja je veca od nas samih, kao i od pružanja i od prihvatanja pomoci od drugih. Mnogo puta u našem lijecenju proganjali su nas stari bauci. Život opet može postati besmislen i dosadan. Možemo se psihicki umoriti od ponavljanja novih ideja i fizicki se umoriti od naših aktivnosti, pa ipak znamo da cemo ukoliko odustanemo od tih ponavljanja zasigurno krenuti starim putem. Slutimo da ukoliko ne koristimo ono što imamo, to možemo i izgubiti. Naš um i naša tijela mogu se umoriti od svega toga, ali aktivne snage promjene ili istinsko obracenje, duboko u nama, mogu nam dati odgovore koji mijenjaju našu unutrašnju motivaciju i naše živote.

Izljecenje, onako kako je prikazano kroz naših 12 Koraka jeste naš cilj, a ne samo puka fizicka apstinencija. Da bi sebe razvijali potreban je trud, ali na svijetu ne postoji nacin da se nova ideja prikaže jednom zatvorenom umu, zato moramo naci nacin kako da naš um otvorimo. Pošto ovo možemo uraditi samo sami za sebe, treba da prepoznamo dva naizgled nerazdvojna neprijatelja - ravnodušnost i odugovlacenje. Naš otpor prema promjenama kao da nam je uroden i samo neka ogromna eksplozija može nam privuci pažnju ili nas navesti na akciju. Recidiv, ukoliko ga preživimo, nam može ukazati na proces uništenja. Recidiv, i nakon toga smrt nekoga nama bliskog, može nas otrijezniti i ukazati nam na potrebu za snažnom licnom akcijom.

Licne price

AN je mnogo napredovao od 1953 godine. Ljudi koji su prvi osnovali ovu zajednicu, a prema kojima mi osjecamo duboku naklonost, mnogo su nas naucili o ovisnosti i lijecenju. Na slijedecim stranicama prikazujemo vam naše pocetke. Prvi dio je napisao jedan od naših prvih clanova 1965. godine. Novije price AN-ovih clanova možete naci u našem Osnovnom tekstu, Anonimnih Narkomana.

Mi se možemo izlijeciti

Iako "Politika stvara loše momke", kako kaže jedna izreka, nas ovisnost cini istovrsnima. Naše licne price mogu pojedinacno da se razlikuju, ali na kraju svi mi imamo jednu zajednicku stvar. Zajednicka bolest ili poremecaj jeste ovisnost. Nama su dobro poznate dvije stvari koje cine pravu ovisnost: opsesija i prinuda. Opsesija - ta fiksna ideja koja nas uvijek ponovo vraca nazad našoj odredenoj drogi ili nekoj njenoj zamjeni, da bi ponovo osjetili lakocu i udobnost koju smo ranije poznavali.

Prinuda - cim smo poceli sa jednim fiksom, jednom tabletom ili jednim picem, više ne možemo zaustaviti našu snagu volje. Zbog naše fizicke osjetljivosti prema drogama, mi smo u potpunoj vlasti jedne destruktivne sile koja je jaca od nas samih.

Onda, na kraju puta, shvatimo da više ne funkcionišemo kao ljudska bica, bilo sa ili bez droge, i svi se suocimo sa istom dilemom. Šta je još ostalo da se uradi? Izgleda da ovdje stoji slijedeca alternativa: ili idemo gorim putem – zatvor, institucije ili smrt - ili nalazimo novi nacin života. U godinama iza nas, jako mali broj ovisnika je imao ovaj zadnji izbor. Oni koji su danas ovisni imaju više srece. Po prvi put u istoriji jedan jednostavan nacin lijecenja dokazuje se u životima mnogih ovisnika. Dostupan je svima nama. To je jedostavan duhovni, nereligijski, program poznat pod imenom Anonimni Narkomani.

Kada me moja ovisnost dovela do tacke potpune bespomocnosti, beskorisnosti i predaje prije nekih 15 godina, tada nije bilo AN-a. Našao sam Anonimne Alkoholicare i u toj zajednici sreo ovisnike koji su smatrali taj program rješenjem njihovog problema. Medutim, znali smo da su mnogi još uvijek izgubljeni, degradirani i da se krecu prema smrti, jer se nisu mogli identificirati sa alkoholicarima u AA. Njihovo identificiranje je bilo na nivou vidljivih simptoma, ali ne i na dubljem emocionalnom nivou, gdje suosjecanje predstavlja terapiju zalijecenja za sve ovisnike. Sa nekoliko drugih ovisnika i nekoliko clanova AA koji su duboko vjerovali u nas i naš program osnovali smo, u julu 1953., ono što se danas naziva Anonimni Narkomani. Smatrali smo da ce se ovisnici sada od pocetka moci identificirati sa ostalima kako bi sebe uvjerili kako i oni mogu ostati cisti, uceci na primjerima drugih koji apstiniraju dugi niz godina.

Tokom proteklih godina ovo se pokazalo djelotvornim. Jezik vjerovanja, priznavanja i prepoznavanja kojeg nazivamo suosjecanje stvorio je atmosferu u kojoj smo mogli osjetiti vrijeme, dodirnuti stvarnost i prepoznati duhovne vrijednosti koje su za mnoge od nas bile odavno izgubljene. Sve smo brojniji i jaci u našem programu lijecenja. Nikad ranije nije bilo toliko bivših ovisnika, koji su to postali svojom voljom u slobodnom društvu.

Mi smo vjerovali u otvorene sastanke – nema više skrivanja, kao što su to neke grupe radile ranije. Vjerovali smo da se to razlikuje od svih metoda koje su isprobali oni koji su zagovarali dugotrajnu izolaciju od društva. Mi smatramo da što se ovisnik prije suoci sa svojim svakodnevnim problemima, prije ce postati produktivan gradanin. Mi moramo jednom stati na svoje noge i suociti se sa svojim životom, stoga zašto to ne uraditi od pocetka?

Zbog ovoga je, naravno, mnogo onih koji su recidivirali i mnogi su zauvijek izgubljeni. Medutim, mnogi su ostali ovdje, a neki su nam se vratili nakon recidiva. Svjetlija strana jeste cinjenica da od onih koji su sada naši clanovi mnogi vec imaju dugi period potpune apstinencije i u mogucnosti su pružiti bolju pomoc novim clanovima. Njihovo ponašanje, temeljeno na duhovnim principima naših Koraka i Tradicija je ona aktivna snaga koja unosi velicinu i jedinstvo u naš program. Sada znamo da je došlo vrijeme da se ona stara otrcana laž "Jednom ovisnik, uvijek ovisnik" više nece tolerisati niti od društva niti od samih ovisnika. Mi se možemo izlijeciti.

Samo danas
Recite sebi:

Samo danas misli ce mi biti upravljene ka mom oporavku, življenju i uživanju života bez korištenja droge.
Samo danas imacu vjeru u nekoga iz AN, ko u mene vjeruje i želi mi pomoci u mom oporavku.
Samo danas imacu program. Nastojacu ga slijediti najbolje što mogu.
Samo danas, kroz NA nastojacu zadobiti bolju perspektivu svog života.
Samo danas necu imati straha, moje misli ce biti upravljene prema mom novom udruženju, ljudima koji ne koriste drogu i koji su pronašli novi nacin života. I sve dok budem slijedio taj put nemam se cega plašiti.

Kada smo stupili u program Anonimnih Narkomana, odlucili smo predati naše živote pod brigu Više Sile. Ova predaja oslobada teret prošlosti i strah od buducnosti. Sam dar današnjeg dana je sada u pravoj perspektivi Prihvatamo i živimo život kakav je sada. Kada odbijamo da prihvatimo realnost današnjice, mi poricemo našu vjeru u Višu Silu. To može donijeti samo vecu patnju.

Mi shvatamo da je današnji dan dar bez garancija. Sa ovim na umu, beznacajnost prošlosti i buducnosti, a važnost naše današnjosti postaju za nas stvarni. To pojednostavljuje naše živote.

Kada usredsredimo naše misli na danas, košmari droge nestaju, baceni su u sjenu pojavom nove realnosti. Mi shvatamo da, kada smo u nevolji, možemo povjeriti svoja osjecanja drugom izlijecenom ovisniku. U dijeljenju naše prošlosti sa ostalim ovisnicima shvatamo da nismo usamljeni, da imamo zajednicke spone. Razgovarajuci sa ostalim clanovima AN, bilo da se radi o dijeljenju naših mišljenja o kušnjama i nevoljama današnjeg dana sa njima ili njihovog sa nama, jeste u stvari nacin na koji, kroz nas same, djeluje Viša Sila. Nemamo razloga da se plašimo ako danas ostanemo cisti, bliski našoj Višoj Sili i našim NA prijateljima. Bog nam je oprostio naše greške u prošlosti, a sutrašnji dan još nije došao. Meditacija i unutarnja analiza ce nam pomoci da zadobijemo mirnocu i vodstvo kroz ovaj dan. Koristimo nekoliko trenutaka naše dnevne rutine da zahvalimo Bogu, bilo kako da Ga razumijemo, što nam je dao mogucnost da izdržimo današnji dan.

"Samo danas" se odnosi na sva podrucja našeg života, a ne samo za apstinenciju od droga. Sa realnošcu moramo izlaziti na kraj na dnevnoj bazi. Mnogi od nas osjecaju da Bog od nas ne ocekuje više od onoga što smo danas u stanju uciniti.

Radeci u programu NA-ovih 12 Koraka došli smo do novih vidika u našim životima. Danas se ne moramo više opravdavati za ono što jesmo. Pod vodstvom Više Sile gubimo želju za korištenjem droge. Perfekcija danas više nije cilj; možemo postici umjerenost.

Vrlo je bitno zapamtiti da bilo koji ovisnik koji ostane cist jedan dan jeste cudo. Odlasci na sastanke, rad na koracima, dnevna meditacija i razgovor sa ljudima u programu jesu stvari koje radimo da bi ostali duhovno cisti. Živjeti odgovorno jeste moguce.

Možemo zamijeniti samocu i strah sa ljubavlju ove zajednice i sigurnošcu novog nacina života. Nikada više ne moramo biti sami. U zajednici, stekli smo više iskrenih prijatelja nego što smo ikada vjerovali da bi bilo moguce. Samosažaljenje i zlovolja smjenjuju se sa tolerancijom i vjerom. Dobili smo slobodu, mirnocu i srecu koju smo tako ocajnicki tražili.

Dosta se toga desi za jedan dan, bilo negativno ili pozitivno. Ukoliko polako ne procijenimo oboje, možda propustimo nešto što bi nam moglo pomoci u razvoju. Naši životni principi ce nas voditi ka izlijecenju onda kada ih koristimo. Smatramo da je to potrebno nastaviti raditi na dnevnoj bazi.
Usluge bolnica i institucija
Mnogi clanovi AN-a smatraju usluge Bolnica i Institucija važnim dijelom njihovog licnog lijecenja. Naši clanovi, koji aktivno ucestvuju u uslugama Bolnica i Institucija su važni nosioci programa u našoj zajednici.

Znamo da aktivna ovisnost vodi u zatvor, institucije i smrt. Takode, osnovna svrha AN-a je da prenosi poruku lijecenja ovisnicima koji još uvijek pate. Nije iznenadujuce da je prenošenje AN-ove poruke u bolnice i institucije jedan od naših prioriteta. AN-ovi clanovi su dosljedno podržavali ovaj stav formirajuci bolnicke i institucionalne komitete u cijelom svijetu.

Medutim, neki clanovi AN-a se još uvijek nerado ukljucuju u aktivnosti vezane sa bolnicama i institucijama zato što nikada nisu bili zatvoreni, uhapšeni ili institucionalizovani. Uz naše licno iskustvo i podesnu pripremu, svi smo mi jedinstveno kvalifikovani da prenosimo poruku izljecenja.

Ovaj pamflet je namijenjen predstavljanju bolnickih i institucionalnih usluga AN-a i da ohrabri više clanova da budu od pomoci ovoj službi.

Šta je B&I sastanak?

Svrha B&I sastanka je da prenese poruku lijecenja onim ovisnicima koji nemaju pristup sastancima Anonimnih Narkomana. B&I sastanci, osim onih koji su dugorocnog kapaciteta, su namijenjeni da ovisnicima predstave osnove AN programa.

Da bi se u potpunosti razumjela svrha B&I sastanaka, važno je upoznati se sa strukturom naših usluga. B&I sastanak je uglavnom usluga omogucena od strane Lokalnog komiteta i B&I podkomiteta. Ovi sastanci se održavaju u bolnicama, tarapeutskim centrima, popravnim domovima i institucijama za adolescente. Umjesto da bude zasebna AN grupa, bitno je da se B&I sastanak uvijek održava pod rukovodstvom B&I podkomiteta.

Kako se ukljuciti?

B&I podkomitet je centar za planiranje i organizaciju. Ovo je idealno mjesto za pocetak ukljucenja. Prva stvar koju trebate uraditi jeste da se pojavite u B&I podkomitetu i prisustvujete sastanku za nove i zainteresovane clanove. Ovi sastanci pomažu clanovima da se upoznaju sa informacijama i vremenom cistoce koje je potrebno za službu u B&I. Na ovim sastancima izabiraju se clanovi koji ce prenositi našu poruku u bolnicama i institucijama. Kroz ovaj proces clanovi dobijaju osnovno razumijevanje B&I usluga i odlucuju na kojem ce stepenu biti ukljuceni.

Zašto se ukljuciti?

B&I usluge pružaju clanovima koji su se u njih ukljucili mogucnost da izraze svoju zahvalnost, ispune odgovornost i dijele poruku AN-a bez ikakvih ocekivanja. To je takode jedno efikasno sredstvo koje nam pomaže da ostanemo cisti i navodi nas da se stalno vracamo. Poruka B&I je ista kao i AN poruka " Da ovisnik, i to bilo koji ovisnik, može prestati uzimati drogu, može izgubiti želju za uzimanjem droge i može naci novi nacin života." Ono što dijelimo je nada i sloboda od aktivne ovisnosti kroz program Anonimnih Narkomana. Svaki clan koji želi da prenese ovu poruku dobrodošao je da se ukljuci u usluge B&I. Postoji mnogo nacina da se bude u službi Anonimnih Narkomana i mnogi od nas su u uslugama B&I našli najzahvalniji aspekt svoga lijecenja. Nadamo se da ce vas ovaj pamflet ohrabriti da se ukljucite u B&I službu i sami iskusite ove aspekte!

Mladi i lijecenje
Dio 1: Doci do dna

Priroda naše ovisnosti je takva da nenadano dodemo do kraja ili serije krajeva. Naše dno može biti takvo kakvo god mu mi dopustimo da bude. Ne moramo popustiti u školi, izgubiti sve što nam je važno, završiti u zatvoru ili doci na rub smrti. Mnogi od nas su došli do dna prije nego što su se odlucili na lijecenje, ali su drugi bili mnogo sretniji. Sišli smo s puta koji vodi prema neizbježnom dnu prije susretanja stvari gorih od onih koje smo vec iskusili.

Kako je naša ovisnost napredovala, naši životi su postajali u sve više haoticni i neukrotivi. Pocinjemo da popuštamo u svim podrucjima: u školi, na poslu, u kuci. Pocinjemo da lažemo i tražimo isprike da bi prikrili naše uzimanje droge i probleme koji su time uzrokovani. Poricanje da imamo problem i pravdanje našeg uzimanja je, takode, znak da smo došli do dna. U toku našeg samouništenja smo povrijedili mnogo ljudi oko nas, narocito naše porodice i bliske prijatelje. Prije dolaska u AN mnogi od nas su se osjecali usamljeni, povrijedeni, uplašeni i ljuti. Bili smo umorni od kontrole naših emocija i naše potrebe za drogom, kao i od prikrivanja iza fasade da je "sve OK".

Uprkos svemu ovome, nismo mogli prestati sa uzimanjem droge. Naša ovisnost nam ne bi dozvolila da napustimo naše destruktivno ponašanje. Cinili smo lagano samoubistvo. Bila nam je muka od toga da se osjecamo kao niko i ništa i bilo nam je zlo od samih sebe i naših života. Duboko u sebi smo znali da zaslužujemo više i da je sam život nešto više od droge. Odlucujuca tacka se desila kada smo bili dovoljno povrijedeni i kada više nismo mogli živjeti u toj bijedi. Ovo nas je podstaklo da konacno uradimo nešto s našim problemom. Zatražili smo pomoc.

Dio 2: Donošenje odluke

Shvatili smo da naši životi zbog ovisnosti idu nizbrdo. Morali smo prihvatiti tu cinjenicu prije nego nastupi bilo kakvo olakšanje. Napokon smo shvatili da nikada necemo moci biti istinski sretni sa nacinom na koji živimo. Uzimanje droge je za nas postao nacin života i bili smo umorni od osjecanja stalne unutrašnje boli. Mi smo živjeli za uzimanje i uzimali da bi živjeli. To naše uzimanje i sve što je u vezi s tim polako nas je ubijalo, a bol je rastao. Morali smo napraviti jednu tešku odluku, mada smo bili mladi i imali cijeli život pred sobom.

Cim smo došli do ove tacke, prva stvar koju smo morali prevazici je bilo poricanje cinjenice da smo ovisni, što je cesto bilo bazirano na mitu da smo previše mladi da bi to bili. Morali smo napraviti izbor. Mogli smo ili priznati da imamo problem i da nam je potrebna pomoc ili umirati na stari nacin. Potražili smo pomoc i našli je u Anonimnim Narkomanima. Cim smo donijeli tu odluku, život nam se poboljšao.

Tokom lijecenja prilagodavamo se na novi nacin života tako što radimo na Koracima. Kada nam se razbistrilo u glavi, shvatili smo koliko smo ustvari bili bolesni i postali smo zahvalni što smo imali šansu da se oporavimo dok smo još mladi.

Dio 3: Pritisak prijatelja

Ljudima može biti teško da promijene život od stanja uzimanja droge do apstinencije. Ljudi, mjesta, putevi i navike naše ovisnosti iskušavace nas da joj se vratimo. To nas može dovesti do toga da se osjecamo neudobno u našoj tek nadenoj i teško stecenoj apstinenciji. Imajuci potrebu za prihvatanjem, teško uspijevamo da ne pocnemo udovoljavati drugim ljudima. Oni koji vrše pritisak na nas kako bi nas vratili u stari nacin života pokazuju svoje pravo lice. Oni nam nikada nisu bili pravi prijatelji.

Sve dok nismo izgradili temelje u ovom programu koji je zasnovan na 12 Koraka, vecina nas se osjecala izolovano, neugodno i prestravljeno. Taj temelj smo izgradili kroz razumijevanje, suosjecanje i podršku drugih ovisnika koji su u AN-u. Oni koji su uspješni u programu gotovo uvijek su ukljuceni u zajednicu Anonimnih Narkomana. Vracanje starom društvu, mjestima i nacinima života je za mnoge ciste ovisnike predstavljalo pad, a neki od njih nikada više nisu dobili drugu šansu za lijecenje. Oni koji su se uspjeli vratiti u program shvatili su da je bijeda aktivne ovisnosti samo gora po njih. Konacno, morali su napraviti odluku napuštanja starih navika da bi preživjeli.

Dio 4: Porodicni problemi

Naša ovisnost uticala je na sve osobe koje su nama bile bliske, posebno na našu porodicu. Ovisnost je bolest porodice, mi možemo promijeniti samo sebe. Za vecinu nas to je bilo teško prihvatiti. Shvatili smo da to što smo se mi promijenili, ne znaci da se cijela porodica mora promijeniti. Morali smo preuzeti dio odgovornosti u tome kako je naša ovisnost uticala na porodicu. Morali smo im dati vremena da se prilagode promjenama koje su nam se desile. Mnogi od nas su izgubili povjerenje porodice i shvatili da je potrebno i vrijeme i strpljenje, kako za nas tako i za njih, da bi se vratilo izgubljeno povjerenje. Shvatili smo da možemo pomoci našim porodicama da nam vjeruju tako što cemo biti odgovorniji i obzirniji. Dopuštajuci im da vide promjenu u nama kako kroz naša djela tako i rijeci konacno smo zadobili njihovo povjerenje.

Dio 5: Samo danas

Vidamo mlade ovisnike koji su cisti vec godinama. Pitanje koje se cesto postavlja je "Kako su to uspjeli?" Pošto je vecina ovisnika protiv ideje da zauvijek ostanu cisti, mi predlažemo ostati cist samo danas. Naše je iskustvo da u donošenju odluke da se ostane cist samo danas, ili cak samo ovog momenta, mi nalazimo onu potrebnu snagu za lijecenje. Samo danas hvatamo se u koštac sa današnjim problemima. Samo danas prihvatamo gdje smo. Samo danas radimo na programu, idemo na sastanke, dijelimo, brinemo, prihvatamo. Pocinjemo da živimo kroz Korake i AN-ov nacin života. Ucimo da živimo i živimo da volimo. Nastojimo da održimo život jednostavnim, samo danas.

Dio 6: Poruka nade

"AN daje samo jedno obecanje, a to je sloboda od aktivne ovisnosti." Postoji duhovni program izljecenja koji je dostupan ovisnicima. Više ne moramo da patimo i umiremo bez nade. Nakon dolaska u AN shvatili smo da naši problemi nisu nestali, ali smo naucili kako da s njima izlazimo na kraj. Vidimo da su se naši životi promijenili nabolje. Naucili smo da prihvatamo one stvari koje ne možemo da promijenimo. Kroz potpuno prihvatanje naše ovisnosti, pronašli smo istinsku slobodu u AN-u.
Prihvatiti samoga sebe
Problem

Nedostatak samoprihvatanja je problem za mnoge izlijecene ovisnike. Ovaj jedva primjetan nedostatak je tesko identifikovati i cesto prolazi neprimijecen. Mnogi od nas su vjerovali da je uzimanje droge bio nas jedini problem, poricuci cinjenicu da su sami nasi zivoti bili takvi da se njima nije moglo upravljati. Cak i kada prestanemo sa uzimanjem, ovo nas poricanje moze nastaviti pratiti. Mnogi od problema kroz koje prolazimo u lijecenju poticu od nesposobnosti da prihvatimo sebe sa jedne vise razine. Mi cak ne moramo ni shvatiti da je ta nelagodnost uzrok naseg problema, zato sto se cesto manifestuje na druge nacine. Mozemo se naci u situacijama gdje postajemo iziritirani (ili izricemo osude), nezadovoljni, deprimirani ili zbunjeni. Mozemo se naci i u situacijama gdje pokusavamo promijeniti faktore u okolini da bi zadovoljili unutrasnju griznju savjesti koju osjecamo. U takvim situacijama nase iskustvo je pokazalo da je najbolje u sebi potraziti izvor naseg nezadovoljstva. Vrlo cesto, otkrivamo da smo samokriticni, guseci se u gadjenju samih sebe i samoodbacivanju.

Prije dolaska u AN, vecina nas je provela cijeli svoj zivot u samoodbacivanju. Mrzili smo sami sebe i pokusavali na sve moguce nacine da postanemo neko drugi. Zeljeli smo biti bilo ko osim nas samih. U nemogucnosti da prihvatimo sami sebe, nastojali smo da nas drugi prihvate. Zeljeli smo da nam drugi daju ljubav i priznanje koje nismo mogli sami sebi dati, ali nasa ljubav i prihvatanje su uvijek bili uslovni. Uradili bismo bilo sta za bilo koga samo da bismo zadobili njihovo priznanje i odobravanje, a vrijedjali bismo one koji nisu reagovali na nacin na koji smo mi to zeljeli.

Zbog toga sto nismo bili u stanju prihvatiti sami sebe, u neku ruku smo ocekivali da nas ni drugi ne prihvate. Ne bi dozvolili da nam se iko priblizi upravo zbog straha da bi, ukoliko nas stvarno upoznaju, mogli odbaciti. Da bi zastitili sebe od povredjivanja, mi bismo odbacivali druge, prije nego sto bi oni imali priliku da odbace nas.

Rješenje je u 12 koraka

Danas, prvi korak prema samoprihvatanju jeste priznavanje nase ovisnosti. Moramo priznati nasu bolest i sve nevolje koje ona donosi prije nego prihvatimo sebe kao ljudska bica.

Slijedeca stvar koja nam treba pomoci u prihvatanju sebe jeste vjera u Silu, vecu od nas samih, koja nam moze vratiti zdrav razum. Ne moramo vjerovati u odredjeni koncept te Vise Sile, ali trebamo vjerovati u koncept koji je nama blizak. Duhovno shvatanje prihvatanja sebe podrazumijeva da moramo proci kroz odredjenu bol, da shvatimo da smo pravili grske i da nismo savrseni.

Najefikasniji nacin postizanja samoprihvatanja je primjenjivanje 12 koraka izlijecenja. Sada, kada smo povjerovali u Silu, mozemo zavisiti od Njene snage, da bi nam dala hrabrosti da iskreno preispitamo svoje mane i prednosti. Mada je to nekada bolno i izgleda kao da ne vodi samoprihvatanju, bitno je da uspostavimo vezu s nasim osjecanjima. Zelimo sagraditi solidnu bazu za lijecenje i zbog toga e potrebno preispitati nasa djela i motive i poceti ispravljati one stvari koje su neprihvatljive.

Nase mane su dio nas i mogu biti otklonjene ako praktkujemo zivot po AN-ovom programu. Nase vrline su darovi Vise Sile i kako ucimo da ih koristimo nase samoprihvatanje raste i nasi zivoti idu nabolje.

Nekada zelimo da budemo ono sto mislimo da bi trebali. Moze nas nadvladati osjecaj samosazaljenja i gordosti, ali obnavljajuci nasu vjeru u Visu Silu, dobijamo nadu, snagu i hrabrost da se razvijamo.

Samoprihvatanjem uspostavljamo ravnotezu u nasem lijecenju. Vise ne moramo traziti odobravanje drugih zato sto smo zadovoljni samima sobom. Slobodni smo da naglasavamo nase vrline i da se skromno odvojimo od nasih mana, te da postanemo sto je moguce bolji bivsi ovisnik. Prihvatanje sebe onakvim kakvi jesmo znaci da smo uredu, da nismo savrseni, ali da se mozemo popraviti.

Trebamo imati na umu da imamo bolest ovisnosti i da treba puno vremena da postignemo samoprihvatanje na visoj razini.

Prihvatanje samih sebe kakvi jesmo, razrjesava problem ocekivanja ljudske savrsenosti. Kada prihvatimo sami sebe, mi onda mozemo prihvatiti druge u nase zivote, bezuslovno, i to, vjerovatno, po prvi put. Nasa prijateljstva postaju duboka i mi dozivljavamo toplinu i brigu od strane ovisnika koji pocinju lijecenje i novi zivot.

Boze, podari mi smirenost da prihvatim ono sto ne mogu promijeniti, hrabrost da promijenim ono sto mogu promijeniti i mudrost da prepoznam razliku.
Droga medu djecom Osnovna škola ovisnosti
Droga je ušla u osnovne škole. Koliko je situacija alarmantna - ne zna se tacno, jer ne postoji neko ko bi proveo ispitivanje medu ucenicima i otkrio koliko njih je probalo marihuanu ili ecstasy. Policija, pored toga što hapsi, mora i da edukuje, jer socijalnih radnika koji bi to radili umjesto inspektora, nema. Zakon po kojem se kažnjavaju dileri star je trideset godina i predvida kaznu od jedne do deset godina. Kod nas se najcešce izrekne kazna do godinu dana. Predstavnici IPTF-a se ibrete, MUP pokušava da stane u kraj i rasturacima i pravosudu, a za sve to vrijeme kuci dolaze maloljetnici upadljivo crvenih ociju

"Normalno da sam probao travu. Pa, poslije mi je bilo šega - sve ti dobro, ni o cemu ne razmišljaš. Uvijek neko zna nekoga ko prodaje, ali to nemoj pisat'. Kupimo jedan joint za šest maraka nas dvojica i super nam. Šta fali? Ja sam za da se to legalizuje." Ovako svoje duvacko iskustvo opisuje jedan od konzumenata. Jedini problem u svemu je što novac za svoje vannastavne aktivnosti mora tražiti od roditelja. Naime, 13 mu je godina i još uvijek ide u osnovnu školu.
Na roditeljskom sastanku u jednoj od sarajevskih osnovnih škola majka ucenika osmog razreda požalila se kako je otkrila da joj sin puši, i to duhan, jer je u njegovom džepu pronašla rizle. Mada je zahtijevala da se u školi povede više racuna, ocaj zbog otkrica ublažavala je cinjenica da mu nije opao apetit - svaki dan poslije škole "pojede pola frižidera".
Zatvor za odmor "Imamo slucajeva u kojima roditelji dolaze i mole da uhapsimo njihovu djecu. Traže od nas da kontrolišemo škole i dovode djecu da mi s njima razgovaramo. Pitam se šta rade centri za socijalni rad, jer tamo sigurno ima neko ko prima platu da radi taj posao. Mi smo policija, i pored redovnog posla održavamo predavanja po osnovnim i srednjim školama, primamo roditelje, razgovaramo sa ovisnicima To sve radimo jer u ovoj državi nema niko drugi da taj dio posla preuzme na sebe", kaže Nermin Lagumdžija, nacelnik Odjela za narkotike MUP-a Kantona Sarajevo.
Tokom protekle godine ovaj odjel podnio je 35 krivicnih prijava. Po Krivicnom zakonu, clan 252, kazna predvidena za osobu kojoj se dokaže krivica iznosi od jedne do deset godina. Kod nas se nerijetko dešava da se izrekne kazna od cetiri mjeseca. Bilo bi lijepo da neko iz Ministarstva pravosuda objasni takve kazne, s obzirom da je kazna jedan od oblika prevencije.

Procesi vezani za zloupotrebu narkotika na sudu traju i po dvije ili tri godine, što je za ovu vrstu prekršaja presporo. Okrivljeni najcešce biva zatvoren samo 30 dana u istražnom zatvoru. Problem je i to što su svjedoci i sami duboko upleteni u lanac, pogotovo ako se radi o heroinu. Nije rijetko da svoj iskaz dat u policiji, na sudu potpuno promijene uz objašnjenje da je prvobitni iskaz dat u strahu. U protekle tri godine na sudu se pojavljuje otprilike 10 istih ljudi koji redovno mijenjaju iskaz. Do sada nikome nije sumnjiv njihov konstantni ogromni strah od policije. Posjedovanje je, po zakonima drugih zemalja, krivicno djelo. Kod nas se podnosi prekršajna prijava i kazna je 60 KM. Primjera radi, dan parkiranja u ogradenoj garaži JKP Rad iznosi 130 KM. Dok se izjave poništavaju, a na sudu kolju za neposjedovanje zimske opreme, nastavlja se snabdijevanje liberalnih i informisanih trinaestogodišnjaka.
Danas je u Odjelu za narkotike 60 odsto kadra koji radi u kontinuitetu deset i više godina. Kontinuitet nije prekidan ni tokom rata. Od 1997. do 1999. godine, uz pomoc IPTF-a, UNDCP-a i drugih medunarodnih organizacija, inspektori su proveli u edukaciji na sprecavanju i presijecanju narko-kanala. Tokom ovog perioda posjetili su policije SAD-a i zapadnoevropskih zemalja. Naši policajci su visoko ocijenjeni, a o njihovom radu govore i zaplijenjene kolicine droge tokom protekle godine. Ministarstvo unutarnjih poslova je jedno od prvih koje je pocelo saradivati sa RS-om, sve u cilju što uspješnijeg presijecanja kanala; medutim, zbog svih problema na koje nailaze u pravosudu, nije rijetkost da se tokom godine nekoliko puta srecu sa istim ljudima. Neki od dilera imaju "radnog staža" onoliko godina koliko postoji Odjel za narkotike: sedamdesetih godina, tadašnji CSB na prve zapljene droga odgovorio je stvaranjem jedinog odjela te vrste u BiH. Od tada do danas su se mnoge stvari modernizovale. Jedino je zakon po kojem se sudi ostao prošlovjekovni. Star je 30 godina.
Dobra djeca Zemlje Evrope i SAD-a izvršile su standardizaciju policijskog rada. To znaci da su odredeni nacini dokumentacije nedozvoljene proizvodnje i stavljanja u promet narkotika. Ove mjere podrazumijevaju, izmedu ostalog, kontrolu isporuka, simulirani otkup itd. Naprednim zemljama prikljucili su se i naši zapadni susjedi Slovenija i Hrvatska, koje su usvojile devet, odnosno šest od dvanaest postojecih mjera. U našem zakonu usvojena je jedna - prisluškivanje i kontrola razgovora, za šta u BiH nije bilo opreme. "Ostala ministarstva vole održavati okrugle stolove na kojima se pojavljuju isti ljudi koji pricaju price od ž96. Dakle, prošlo je pet godina, tokom kojih nije ucinjeno ništa. Da li ce iko snositi odgovornost što se naš zakon nije prilagodio? Narkomanija je nešto kod cega nazad nema. Koliko ce biti žrtava radi sporosti i neodgovornosti ljudi koji sjede u našoj Vladi?", pita Lagumdžija.
Trenutno, Hrvatska izdvaja oko tri miliona maraka godišnje da bi situaciju održala na onom nivou na kojem je sada. A cinjenice govore da je, prema jednom ispitivanju, u Zagrebu 3.000 maloljetnika probalo neku od droga. Sarajevo ovakvo ispitivanje nema, ali do Splita je samo par sati vožnje. Od marihuane zaplijenjene tokom prošle godine, 85 odsto kolicine oduzeto je od ljudi izmedu 20 i 25 godina. Ovo je ujedno i najrizicnija grupa. "Ne može se reci da situacija nije alarmantna, ali cu reci da mi nemamo toliko problema medu osnovcima i srednjoškolcima.", kaže Lagumdžija. Vecina ljudi koje tokom ispitivanja privedu u MUP, inspektorima kaže da želi da zaboravi na situaciju u kojoj živi. Cijena jednog pakovanja marihuane je 10 KM, što je dovoljno za dva cistaka, cijena tablete ecstasyja je 15 KM, dok jednom ovisniku za heroin dnevno treba 100-120 KM. Po svemu sudeci, visoka je cijena zaborava. Ali i cijena koju placaju svi oni koji tvrde kako mogu prestati "kad god hoce".
Prije dvije godine prvi put je do Sarajeva došla prica o cudesnoj metodi doktora Zobova iz Moskve, koji stavlja "blokadu" na mozak, cime se iskljucuje mogucnost ovisnosti. Prema saznanjima Kantonalnog MUP-a, 14 lica probalo je metodu koja (sa putnim troškovima) košta oko 14.000 DEM. Od njih cetrnaest, 80 odsto vratilo se starim navikama, a prvi konzument cudotvornog lijeka umro je prije nekoliko mjeseci. Ispostavilo se da zaštita traje 30-60 dana. Lagumdžija tvrdi da je najbolja metoda radna terapija koja se sprovodi u kampovima po Hrvatskoj i Italiji, u kojima je veliki broj maloljetnih ovisnika.
U BiH teoretski postoji ustanova koja pri Klinickom centru Koševo sprovodi metadonsku terapiju i ciji je kapacitet 10 kreveta. Centar za narkomaniju otvoren je zvanicno prošle godine, ali se terapija još uvijek ne sprovodi. Ove godine planirana su sredstva kojima bi se ovakav centar i prakticno mogao staviti u rad. Metadonska terapija je na ove prostore uvedena 1991. I tada su otvoreni kartoni za 45 lica. Tokom rata centar je prestao sa radom, da bi se tek 1998, na inicijativu MUP-a, napravio pregled situacije u Kantonu Sarajevo i u saradnji sa Ministarstvom zdravlja usvojio program prevencije. Težina ovog programa još uvijek najviše pociva na MUP-u, odnosno njegovim inspektorima, koji, pored što love, i edukuju. Tokom protekle godine održano je 120 predavanja po školama u koja su bili ukljuceni nastavnici, roditelji i ucenici. Problem je što je ovo samo primarna prevencija. Sekundarna (postojanje savjetovališta u kojem bi dobro obuceni socijalni radnici razgovarali sa djecom i roditeljima) i tercijarna (metadonska terapija) još uvijek su u domenu želja. "Roditelji se nemaju kome obratiti, pa se obracaju nama. Mi, opet, nismo ti koji možemo reci da li je neko ovisnik ili nije, to mora uraditi doktor. Naš cilj, u takvim slucajevima u kojima su upleteni maloljetnici, nije da podnosimo prijavu, vec da pokušamo spasiti dijete koje nije svjesno posljedica koje kanabis ostavlja na njega", kaže Lagumdžija.
Djeca Albanije Trenutno se u BiH prodaje trava koja dolazi sa podrucja Albanije i Crne Gore i za koju upuceni kažu da je ravna nekadašnjem hašišu. Uživanje marihuane kod maloljetnika najcešce je praceno i upotrebom ecstasyja, od kojeg je, kako kažu u MUP-u, mali korak do heroina.
"Ecstasy sam probala prije godinu dana. Tada sam imala 14. Redovno sam ga uzimala godinu dana. Išla sam u školu, ponašala se sasvim normalno. Roditelji nikad ne bi saznali da im ja nisam rekla. Nisam mogla da vjerujem da ne vide", kaže jedna sarajevska gimnazijalka. Cinjenicu da je uzimala ecstasy roditelji su pripisali potrebi da bude u centru pažnje. Koliko je (ne)poznavanje roditelja svjedoci prica 14-godišnjeg djecaka koji je danima dolazio kuci napušen, zatim odlazio u kupatilo i umivao se da bi crvene oci objašnjavao sapunom koji ujeda za oci. Mama je mijenjala sapune i nije joj ni u jednom trenutku bilo sumnjivo što jedino sincina ima tako osjetljive oci.
Starosna dob u kojoj se prvi put proba droga drasticno se spustila. U MUP-u kažu da se na kazne izrecene radi posjedovanja ili rasturanja ibrete i predstavnici IPTF-a i kolege iz zapadnih zemalja. Program osnovnog ili srednjeg obrazovanja ne predvida predavanja koja se odnose na posljedice zloupotrebe droge. Roditelji nemaju izvor informacija, a sinovi i kceri to neznanje obilato koriste. Spoznaja da nešto nije u redu obicno dolazi u trenutku kada je vec kasno. Barem tako kaže majka jednog dugogodišnjeg ovisnika koja u stanu ima još samo kauc.

Šta kaže Krivicni zakon

Clan 252 - Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga
1. Ko neovlašteno proizvodi, preraduje, prodaje ili nudi na prodaju ili radi prodaje kupuje, drži ili prenosi ili posreduje u prodaji ili kupovini ili na drugi nacin neovlašteno stavlja u promet supstance ili preparate koji su proglašeni za opojne droge, kaznit ce se zatvorom od jedne do deset godina.
2. Ako je djelo iz stava jedan ovog clana izvršilo više osoba koje su se udružile za vršenje tih djela ili je ucinitelj ovog djela organizovao mrežu preprodavaca ili posrednika, ucinitelj ce se kazniti zatvorom najmanje tri godine.
3. Ko neovlašteno pravi, nabavlja, posreduje ili daje na upotrebu opremu, materijal ili supstancije za koje zna da su namijenjene za proizvodnju opojnih droga, kaznit ce se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
4. Opojne droge i sredstva za njihovo spravljanje oduzet ce se.
Clan 253 - Omogucavanje uživanja opojnih droga
1. Ko navodi drugog na uživanje opojne droge ili mu daje opojnu drogu da je uživa on ili druga osoba ili stavi na raspolaganje prostorije radi uživanja opojne droge ili na drugi nacin omogucuje drugom da uživa opojnu drogu kaznit ce se zatvorom od tri mjeseca do pet godina.
2. Ako je djelo iz stava jedan ovog clana ucinjeno prema maloljetniku ili prema više osoba ili je izazvalo narocito teške posljedice, ucinitelj ce se kazniti zatvorom od jedne do deset godina.
3. Opojne droge oduzet ce se.