NARODNA MEDICINA DREŽNJAKA

BOLESTI  I POVREDE

b) Povrede

1. Iščašenje - ako je lakše, svako sam pokušava da dovede u red. Međutim, ako je povrijeda teža ili zastarjela, čovjek s išćašenim zglobom vodi se nekom od dvoje-troje ljudi u Drežnici koji se smatraju vještim u namještanju preloma i iščašenja. U Drežnici je po tome bio poznat Džafer Kajić, koji više ne radi. On je svaki iščašen zglob dovodio u normalno stanje masiranjem ili naglim potezanjem dijela tijela na kome je iščašeni zglob. Na namješten zglob privijao je oblog od rakije.
2. Opekotine - se mažu uljem ili sapunom.
3. Prelom,  prelomljenje, kad se noga ili ruka »pokruti« - pomoć se  tražila od poznatih ljudi koji su bili vješti u saniranju iščašenja i preloma. Međutim, oni otvorene prelome nisu rado dirali, i preporučivali su ljudima s otvorenim prelomom da idu u Mostar. Kad bi prihvatili da saniraju neki prelom, postupali su ovako: prvo bi pažljivo namjestili prelom. Zatim bi uzeli konopljano ili laneno platno, koje bi polili jajima, pa time povezali mjesto na kome je prelom. Preko tako previjenog mjesta, stavljali bi dlage. Dlage, kojima se oblaže mjesto na kome je prelom, su par jednakih »srževih« i(hrastovih) daščica, blago zaobljenih s unutrašnje strane po dužini, da mogu bolje da prilegnu uz ruku ili nogu. Po ivicama imaju zareze, da se uzica kojom se preko njih pove­zuje, ne bi pomjerala. Veoma slične su i dlage za stoku sitnog zuba. Koliko će dugo prelom biti u ovom čvrstom zavoju, zavisi od težine preloma i od godina starosti pacijenta. To određuje po svom nahođenju onaj ko je sanirao prelom.
4. Rane - su veoma česta povreda. Najčešće se obrade i lijeće   kod   kuće, domaćim sredstvima. Rijetko ko zbog rane ode u ambulantu. Zbog toga je o obrađivanju rana zapisano nekoliko načina, koji su opšti. Na prvom mjestu, ranu treba očistiti od stranih tijela ako ih ima u njoj, jer ako ostanu u rani, rana neće zarasti ili će stalno gnojiti. Ako je slu­čajno ipak ostalo nešto pa rana gnoji, privije se smrčeva smola da izvuče nečistoću. Očišćenu ranu treba isprati čajem od kamilice, bršljana i kunice. Ako se čovjek negdje na radu posječe ili rani, pa ne može odmah da dođe do tih trava, najpreče je da ranu ispere svojom mokraćom. Posle toga, najjednostavniji način liječenja rane je da na nju privije zgnječenu travu kunicu ili ranjsku travu. Ako nema svježe, uzme se suha, smrvi u prah pa pospe po rani, ili se taj prah pomješa s mladim maslom, pa time rana namaže. Teže rane, dublje i koje teško zarastaju, mažu jednim od dva-tri melema koje znaju da prave.
5. Ubod - koji prouzrokuje ranu, lijeći se kao svaka druga rana. Međutim, ubod crnog trna veoma često se »da na zlo«, kako kažu. Da se to ne bi dogodilo, treba to mjesto mazati mašću iz svoga uha.
6. Uboj - je takođe veoma česta povreda. Na nekoliko  načina      se postupa s ubojem. Na prvom mjestu, masira se uljem.
- Na uboj se privija živa raspolovljena riba.
- Uboj treba masirati sokom istisnutim iz zrelih plodova avtovine.
- Na uboj treba priviti list trave čemerike.
- Na stari i svježi uboj privija se »jakija«, - pripravljena  od smjese  meda i živog  kreča, koji  se izliju na  »plavu kartu«.  Prije upotrebe, ova  se malo zagrije, da bolje prione uz uboj.
7. Ukletinom - se nazivaju sve ujedne rane, bilo da su od psa, vuka, zmije i dr. Za sve je zajedničko da se prvo isperu, i to gasom, ako ga ima pri ruci, ili, najčešće, mokraćom.
- Ujedne rane se poslije ispiranja mažu kozijim lojem. Loj koji se koristi u ovu svrhu, ne smije da bude soljen.
- Mažu se melemima, kao i ostale rane.
- Ukletina od zmije (zmijski ujed) se istiskuje da zmijski otrov s krvlju oteče, zatim se to mjesto izboca da bi što više krvi s otrovom isteklo, i tako se sav otrov odstranio.
 

c) Porođaj   i  novorođenče

1. Porodilja - i kod Hrvata i kod Muslimana do samog momenta porođaja hoda pa rađa stojeći. Razlika je samo u tome što kod Muslimana ne smije niko da prisustvuje samom porođaju, i žena koja će presjeći pupčanu vrpcu i opremiti djete i porodilju ulazi tek kad se djete rodi, a kod Hrvata može neka žena da bude uz porodilju svo vrijeme. Kad se djete rodi, presječe se pupčana vrpca. Kad se žena »oprosti«, to jest izbaci i posteljicu, tada se porodilja oprema. Potpaše se tkanicama, da joj ne ostanu istegnuti stomačni mišići, i jer potpasana može lakše da se kreće i da radi. Ako može, porodilja se ostavi da leži nekoliko dana (ako ima u kući drugih žena koje će preuzeti njene poslove). Donose joj da jede jaja, mlijeko, kolače (uštipci) i »neukvašenu pogaču«. Bilo da je ležala ili nije, porodilja 40 dana ne izlazi iz kuće, pošteđena je svih radova napolju i dolazi joj se »na babine«. Posle 40 dana nastavlja s normalnim životom. Kod Hrvata, taj period se završava odlaskom u crkvu na blagoslov.
2. Novorođenče - prihvata od porodilje neka žena koja presječe pupčanu vrpcu, okupa i povije djete. Djete se povija prvo u neku staru, ispranu, košuljicu, koja je meka, a  zatim u pelene, jer su i podmetači i pelene i povoji tkani od vune. Preko  vunene pelene djete se povije povojem tako da je od vrata do vrha nogu čvrsto stegnuto. Na krajevima povoja su  »strike« (pruge), koje su najčešće crvene, kao predohrana od uroka.
- Novorođenče se doji prvih 40 dana samo majčinim mlijekom, kada poči­nju da ga prihranjuju i kravljim mlijekom,   ako majka mora negdje dalje, u polje, na rad. Poslije šest  mjeseci, djetetu počinju da dodaju po malo i od hrane koja se sprema za ostale ukućane.
- Novorođenčetu su i Hrvati i Muslimani oblikovali lobanju na taj način što su   za vrijeme od 10 do 40 dana »povezačem« ili »povezačicom« povezivali čelo. Neki su drugim komadom tkanine povezivali dječiju lubanju i preko tjemena do ispod brade. To se radilo da bi djete imalo pravo čelo a okruglu glavu.
-Kod Muslimana bilo je ranije i toga da se djetetu oko pasa, ispod sve odjeće, opasivao pojas, upleten od šarene vune (protiv  uroka), koji je djete nosilo sve dok ne ojača.

I Home I Bolesti I Materia Medica I

Copyright © Drežnjak; jesen 2001. godine