ODBRANA  DREŽNICE

Otprilike na pola puta između Mostara i Jablanice, u ovo se mjesto ulazi preko, u ratu, jedinog neoštečenog mosta koji spaja dvije obale Neretve, a kojeg su drežnjaci čuvali još od septembra 1992. godine, odnosno od dolaska crnogorskih rezervista tadašnje JNA u Mostar. S pravom se može reći da odbrana ovog strateški značajnog prostora predstavlja jedan od najsvjetlijih primjera kako se BiH treba braniti. Ovaj gostoljubiv narod na vrijeme je osjetio opasnost koja ga je čekala. "Sokolovi" kako popularno zovu drežnjake, ne bi to bili da se odmah nisu organizirali. Narod se na poćetku naoružavao kako je znao i umio.                                    

Već u maju '92. godine Drežanjski bataljon je brojao oko 500 prilično opremljenih boraca. To je bio rijedak primjer na ovim prostorima. Još aprila 1992. godine bataljon je djelovao u sastavu tadašnje teritorijalne odbrane. Devetnaestog istog mjeseca, hrvati napuštaju ovu jedinicu i organiziraju samostalnu satniju HVO-a. Od tada su počeli problemi, koji su 9. maja 1993. godine oko 5 sati ujutro kulminirali krvavim sukobima.             

Prije toga 16. augusta '92. godine Drežanjski bataljon je iz stožera HVO-a u Mostaru dobio ultimatum da se stave pod komandu HVO-a ili da predaju oružje, što su drežnjaci jednodušno odbili. Uslijedili su razni pritisci hrvatske strane, od blokade puteva, legitimisanja i maltretiranja na punktovima, nedozvoljavanje dovoza hrane u Drežnicu i prijetnji fizičkim likvidacijama. Pokušaj isticanja šahovnice i uvođenje hrvatske škole u Drežnici nisu prošli jer se drežnjaci nisu dali pokoriti. Samostalni Drežanjski bataljon 5. septembra 1992. godine ulazi u sastav Prve mostarske brigade; a pritisci HVO-a postaju još žešči. Tada je već bilo očito da će do otvorenih sukoba kad-tad doći.                                      

Aprila 1993. godine počinju i oružane provokacije HVO-a i HV, koji su Drežnicu počeli stavljati u okruženje. Na inicijativu evropskih posmatrača predstavnici bataljona odlaze na razgovore u stožer HVO-a u Mostaru, ne bi li se postojeći nesporazumi i problemi nekako na miran naćin izgladili i riješili. Međutim, bila je to obična lakrdija s obzirom da se u vojnoj arhivi čuva zapovjed HVO-a o napadu na Drežnicu. Na njega se nije dugo čekalo. Žestok napad ovih postrojbi, sa neviđenom artiljerijskom pripremom, uslijedio je istovremeno sa napadom na Mostar, 9. maja 1993. godine, u ranu zoru. Najveći previd bio je u agresorovoj vojnoj procijeni da drežnjaci nisu u stanju pružiti neki jači otpor, te im se to žestoko osvetilo. Tog dana Drežnica je bila sva u dimu i pod artiljerijskom vatrom ali nije poklekla.
                                             
I 16. augusta iste godine postrojbe HVO-a i HV pokušale su da osvoje Drežnicu ali i taj napad je uspiješno odbijen. Još teže borbe bile su polovinom decembra1993. godine. Nekoliko dana, počevši od 13. pa sve do 24. tog mjeseca, smjenjivali su se neprijateljski napadi. Na slobodne prostore Drežnice napadalo je istovremeno nekoliko brigada HVO-a i HV. Ali i ova neprijateljska ofanziva je slomljena. Presudila je hrabrost i vještina boraca kao i jednodušna odluka naroda da se izdrži do posljednjeg. U svoj toj nemoći neprijatelj je neprestano granatirao sela, rušio kuće i ubijao civile. Duže od pet mjeseci, u uvjetima totalne blokade, stanovnici Drežnice odolijevali su ustaškim napadima...                                                                            .

14. septembra 1993. godine, uveće, počele su borbe za deblokadu Drežnice. Prve informacije sa ovoga dijela ratišta bile su ohrabrujuće: naši su na više pravaca probili linije HVO-a, zauzeli Golubić a i dijelove planine Medvjed. Čitavu noć su trajala ratna dejstva. Borbe se vode i 15. septembra i naši uspijevaju da odbace bojovnike od rijeke Drežanjke do repetitora na Jelicama, na vrhu planinskog vijenca. Armija BiH odmah uspostavlja nove linije odbrane, koje će poslije poslužiti za daljnja borbena dejstva. Kada je već bila razbijena opsada i kada je izgledalo da smo blizu velike pobjede, sa višeg komandnog nivoa je došla naredba o obustavljanju ofanzivnih dejstava i o mogućnosti potpisivanja primirja. Tako je definitivno prekinuta operacija "Neretva '93" i propuštena prilika da se oslobodi i Mostar a i veći dio Hercegovine...                                      

Prije a i poslije primirja između Armije BiH i HVO-a, borci Drežanjskog bataljona su učestvovali u nizu akcija i operacija protiv srpske vojske na planinama Prenj, Velež, Igman, Treskavica kao i na drugim BiH ratištima... 

 Mnogi od njih su za slobodu dali živote i postali šehidi ili su zbog teškog ranjavanja ostali vječni invalidi.

 Home I Drežanjski šehidi