DREŽANJSKE ŠALE, ANEGDOTE I VICEVI

SLATKIŠI
Dolazi jedna dre
žanjka u mjesnu zajednicu kod Ibre Lalića da izvadi vjenčani list. Ibro po stoti put lista knjige i kaže:
- Nema te ovdje upisane.
- Kako nema, pa ti si me vjenčao – odgovori ona.
- Znam, eto te tu žive, ali ovdje te u knjigama nema – kaže Ibro.
Vidjev
ši da je ovaj neće naći, žena odlazi u prodavnicu i vraća se sa slatki
šima. Kad je Ibro ugledao kesicu povika:
- Evo sam te jedva naš
ao, ne znam samo gdje si se do sada skrivala.

SNAGA
Do
šao Frenki u Ibre Lalića da pomogne njemu i njegovim sinovima, Lili i Muji da nešto kopaju. Kad su bili u pola posla, naišli su na jedan veliki kamen kojeg nisu mogli nikako da izvade iz zemlje. Tada Ibro reče Frenkiju:
- Za ovo treba jedan mnogo jak čovjek a ne pametan.
U to Frenki povika:
-
Mujo, Mujo zove te babo.

BERBERIN
Jedn
og ljeta do
šao odnekud iz Bosne berberin u Drežnicu da suneti djecu. Po izlasku iz voza pita on Ibrića:
- Ima li ovdje u selu djece koja nisu osunečena?
- Ima, kako da ne, eno gore na Vrdima nijedno djete nije osunečeno – odgovori mu Ibrić i pošalje berberina na Vrde.
(Kako je ovaj gore pro
šao nije htio poslije da priča, ve
ć je nabrzinu izvadio voznu kartu i pobjegao natrag u Bosnu)

ČOLO
Tu
žio šumar Čolu da je berući lipu sjekao grane i stabla. Na sudu ga pita sudija zbog čega i da li je  to radio. Pošto ima samo jednu ruku Čolo mu odgovori:
- Druže sudija, hajde da ja tebi svežem jednu ruku a u drugu ti dadnem sjekiru pa da vidim, hočeš li se ti moći popeti na lipu i sjeći grane.
Uvidjev
ši da je to teško izvesti sudija oslobodi Čolu optužbe.
(Nije znao da se ovaj penje na drvo k’o od šale i da bolje radi sa jednom rukom nego neko sa obe)

TUBA
Kad se Tuba vozom vratila iz Mostara
, sjela je u stajali
šte da se malo odmori i popije kafu prije nego što pođe kući. Kad joj je Ibrić donio kafu, ona ga upita:
- Kako si, i ima li ovdje išta novo?
- Kako da nema, eno se u Gornjoj Drežnici rodilo dijete sa više očiju nego zuba.
Tuba ne razmi
šljajući da se djeca rađaju bez zuba, ustade, ostavi kafu i ilakajući putem, ode kuć
i.

ČOKOLADA
Po
šla Tuba u prodavnicu i pita unuka Salema:
-
Šta češ sine da ti kupi nena?
- Kupi mi
okoladu s rižom" – odgovori Salem.
Dok je do
šla do prodavnice, Tuba zaboravi kako se zove čokolada i reče prodavaču:
- Daj mi jednu
čokoladu "Striževo".
- Nemamo takve, takva
čokolada ne postoji – odgovori prodavač.
- Ima, mora biti, meni je moj Salem rek
'o da mu je kupim – re
če Tuba.

SERVIS
I
šao Pero Čarapina sa Tubom u Mostar. Hodajući tako po Mostaru, Pero ogladnio pa reče Tubi:
- Neka tebe ovdje
, odoh ja u prodavnicu da kupim sendvić.
- A koliko ko
šta? – upita Tuba.
- Pet dinara –
odgovori Pero.
- De
, moj sinko, evo ti pare, pa i meni kupi dva-tri kad su tako jeftini – reče Tuba, misleći da se radi o servisu a ne sendvić
u.

KRMAD
Nabasao jednom neki srbijanac u Dre
žnicu sa punim kamionom svinja i pita Ibrića:
- Ho
češ li kupiti jednu, jeftino ću da ti dam.
- Hvala ne treba mi; nego ti idi u prvo selo odavde
, gore češ sigurno sve prodati, jer ljudi još nisu klali pastrvu – odgovori mu Ibrić i posla srbijanca u Donje Selo.
A
čovjek brže–bolje upali kamion i ode gore misleći da je baš to tako.
(Kažu, brži je bio odozgo nego gore, jer kad je došao na Kamenicu i počeo da se dere: “Krmad , krmad, evo jeftino krmadi” istrčali su mještani gore i htjeli da ga kamenuju)
.


Home I Nazad I Dalje

Copyright © Drežnjak; jesen 2001. godine

Hosted by www.Geocities.ws

Hosted by www.Geocities.ws

1